Akupunktura se temelji na ciljanoj stimulaciji određenih akupunkturnih točaka primjenom jednokratnih i sterilnih iglica. Tretman traje 20-30min, a provodi se kroz 8 - 10 tretmana 2 - 3 puta tjedno.
Najbolji rezultati postižu se kod kroničnih bolnih stanja (glavobolje, bolovi u vratu, ramenima i leđima, teniski lakat), migrene, neuralgije n.trigeminusa, postherpetične neuralgije, mučnine, GERB, nesanice, anksioznosti, stresa i za pomoć kod mršavljenja.
Jeste li znali da štitnjača, smještena u vratu, proizvodi ključne hormone poput tiroksina (T4) i trijodtironina (T3) koji igraju važnu ulogu u regulaciji metabolizma? Štitnjača kontrolira hormone putem povratnih informacija od hipotalamusa i hipofize, održavajući homeostazu. Problemi s radom štitnjače, poput hipotireoze ili hipertireoze, mogu uzrokovati različite zdravstvene probleme.
Neposredno uz štitnjale se nalaze paratireoidne žlijezde koji proizvode parathormon (PTH) koji održava ravnotežu kalcija i fosfata u tijelu. Doštitne žlijezde, posebno paratireoidne, ključne su za održavanje ravnoteže minerala i funkcioniranje kostiju i živčanog sustava.
U QMC poliklinici naš će multidisciplinarni tim koji se sastoji od interniste - endokrinologa (dr. Kristina Kljajić), otorinolaringologa kirurga (doc. dr. sc. Krešimir Gršić), radiologa i kliničkog citologa/patologa napraviti najbržu moguću kliničku obradu, postaviti dijagnozu te napraviti terapijsku strategiju koja će osigurati željene ishode liječenja.
Ginekološka endokrinologija je grana medicine koja se bavi proučavanjem i liječenjem hormonskih poremećaja kod žena. Ova specijalnost pokriva širok spektar zdravstvenih problema vezanih uz hormonalnu ravnotežu, uključujući menstrualne nepravilnosti, sindrom policističnih jajnika (PCOS), neplodnost, menopauzu i druge endokrine disfunkcije.
Hormoni igraju ključnu ulogu u regulaciji reproduktivnog zdravlja, metabolizma, raspoloženja i općeg blagostanja. Hormonski disbalansi mogu uzrokovati različite simptome kao što su neredovite menstruacije, bolne menstruacije, akne, prekomjerna dlakavost, problemi s težinom, valunge kao i promjene raspoloženja.
Proces dijagnostike u ginekološkoj endokrinologiji uključuje temeljitu procjenu hormonskog statusa putem laboratorijskih testova i kliničkih pregleda. Na temelju rezultata, liječnici izrađuju individualizirane planove liječenja koji mogu uključivati hormonalnu terapiju, promjene u prehrani i načinu života te druge medicinske intervencije.
Cilj ginekološke endokrinologije je postići i održati hormonalnu ravnotežu kako bi se poboljšala kvaliteta života pacijentica. Redovite kontrole i prilagodbe terapije ključne su za uspješno upravljanje hormonskim poremećajima.
Intravenozna (IV) terapija vitaminima, mineralima, oligoelementima i drugim supstratima je medicinska metoda za poboljšanje općeg zdravlja i blagostanja. Ova terapija omogućava izravnu isporuku hranjivih tvari u krvotok, zaobilazeći probavni sustav i osiguravajući bržu i učinkovitiju apsorpciju.
IV terapija može uključivati širok spektar nutrijenata, uključujući: vitamine: poput vitamina C, B-kompleksa i vitamina D za jačanje imuniteta, povećanje energije i poboljšanje mentalne jasnoće; minerale: kao što su magnezij, cink i kalcij za podršku mišićne funkcije, zdravlje kostiju i metaboličke procese; oligoelemente: poput selena i bakra koji igraju ključne uloge u imunološkom odgovoru i antioksidativnoj zaštiti; aminokiseline: koje podržavaju oporavak mišića i sintezu proteina.
Prednosti intravenozne terapije: jačanje imuniteta: pomaže u prevenciji bolesti i ubrzanju oporavka; povećanje energije: smanjuje umor i poboljšava mentalnu i fizičku energiju; oporavak nakon bolesti ili fizičkog napora: ubrzava proces ozdravljenja i smanjuje upalu; detoksikacija: pomaže u eliminaciji toksina iz tijela, poboljšavajući funkciju jetre i opće zdravlje; poboljšanje zdravlja kože i kose: hranjive tvari potiču zdravlje kože i kose, dajući im mladolik i svjež izgled.
IV terapija pruža ciljanu i učinkovitu podršku zdravlju, omogućujući tijelu optimalno funkcioniranje i brži oporavak. Redovite sesije mogu značajno poboljšati kvalitetu života, podržati dugoročno zdravlje i pridonijeti ljepoti i vitalnosti.
Svaku izraslinu na koži možemo nazvati tumorom. S obzirom na ponaša nje dijelimo ih na dobroćudne i zloćudne. Većina je svih kožnih promjena (tumora u širem smislu) dobroćudna. Njihovo je poznavanje nužno radi razlikovanja dobroćudnog od zloćudnog. Osim kliničkog iskustva liječniku u diferencijaciji pomaže biopsija opisanog procesa. Često tek kirurški postupak i pretraga pod mikroskopom daje odgovor o kakvoj se promijeni radi. Promjene za koje liječnik utvrdi da su dobroćudne uklanjaju se većinom iz estetskih razloga, a tek manjim djelom zbog toga što veličinom ili pak lokalizacijom narušavaju funkciju pojedinog dijela tijela. Tek malen broj dobroćudnih promjena ima potencijal zloćudne transformacije (npr. displastični nevus, plavi nevus i sl.). Oni zahtijevaju kirurški tretman.
Zloćudne promjene (bazocelularni, planocelularni karcinom, melanom..) najčešće nastaju zbog višegodišnjeg izlaganja suncu, predominanto u osoba svijetle puti. Javljaju se u ljudi čiji je imunološki sustav oslabljen, a mnogo su rjeđe posljedica nasljednih bolesti. Takve promjene na koži koje brzo rastu, mijenjaju se, krvare ili ne zarastaju tjednima. Zavređuju posjet liječniku radi procjene za daljnjim tretmanom. Što se tumorski proces dijagnosticira u ranijoj fazi, to će terapijski postupak biti brži, za bolesnika jednostavniji, bezbolniji i na kraju estetski i funkcionalno prihvatljiviji.
Dobroćudni tumori poput fibroadenoma, papiloma i drugih tvorbi odstranjuju se uz minimalne rezove u lokalnoj ili općoj anesteziji, ovisno o veličini i lokalizaciji tvorbe. Ako je potrebno može se preoperativno učiniti označavanje tvorbe vodilicom pod kontrolom ultrazvuka.
Ako se radi o zloćudnom tumoru/tumorima dojke može se učiniti poštedan zahvat (segmentektomija ili kvadrantektomija) s remodeliranjem dojke (onkoplastika) ili radikalan kirurški zahvat (mastektomija). Poštedni zahvati najčešće zahtijevaju naknadno zračenje (iradijaciju). Ako se učini mastektomija, često iradijacija nije potrebna. Ako se pacijentica odluči za rekonstrukciju dojke, ona se, ovisno o okolnostima i sklonostima pacijentice, može učiniti u istom aktu kada i mastektomija (primarna rekonstrukcija) ili naknadno (sekundarna rekonstrukcija). Prilikom rekonstrukcije dojke može se učiniti korektivni ili preventivni zahvat druge dojke (podizanje, povećanje, smanjenje ili „risk reducing“ mastektomija s rekonstrukcijom).
Pri onkološkom liječenju karcinoma dojke najčešće je potrebno učiniti zahvat na limfnim čvorovima pazuha. Ovisno o onkološkoj indikaciji, može biti potrebna biopsija čvora čuvara (SLNB), ciljanu (TAD) ili radikalna disekciju limfnih čvorova pazuha.
Grkljan je organ u gornjem dijelu vrata uključen u disanje, proizvodnju zvu ka i zaštitu dušnika od aspiracije hrane. Grkljan sadrži glasnice i upravlja visinom i glasnoćom, što je bitno za fonaciju. Nalazi se točno ispod mjesta gdje se ždrijelo dijeli na traheju i jednjak.
Glasnicama upravljaju tzv. povratni živci koji se nalaze neposredno uz štit njaču te ih je prilikom operacije te žlijezde potrebno sačuvati kako osobe ne bi ostale bez glasa; promukle. Glasnice se sastoje od mišića koji su finim vezivnim tkivom povezani sa sluznicom na površini. Pokretanjem mišića, te dodirom sluznice u trenutku izdaha dolazi do stvaranja zvuka. Spol i dob osobe, a u kombinaciji sa stilom života (tjelesna težina, pušenje, konzuma cija alkohola) dovesti će do promjene na gradivnim elementima glasnica.
Upravo te promjene očitovat će se u promjeni boje i tona glasa. One mogu biti privremene (prehlada) ili trajne posljedice polipa/tumora na glasnicama.
Nos se u medijima najčešće spominje kroz prizmu projekcije piramide estetskog izgleda njegova je primarna funkcija disanje. Grijanje i vlaženje zraka, osjet njuha, te imunološka funkcija glavne su uloge nosa i nosne sluznice. Nemogućnošću disanja na nos i korištenjem usta kao primarnog elementa respiracije izrazito je ugrožena kvaliteta života pojedinca; usta postaju suha, pluća ne dobivaju dovoljno impulsa za širenje, osobe postaje umorne, nenaspavane i razdražljive.
Uredni anatomski odnosi u nosu (posebice septuma – nosna pregrada), izostanak upalnih i imunoloških zbivanja (alergija/polipi) preduvjet su odr žavanja urednog izgleda sluznice zajedno su preduvjet za održavanje kvalitete života pojedinca. Današnji terapijski pristup u rješavanju svih vrsta problema s nosa podrazumijevaju konzervativni pristup (lijekovi bilo lokal no ili sistemski), te upotreba kirurgije radi redefinicije anatomskih odnosa.
Kirurgija prednje trbušne stijenke bavi se dijagnostikom i kirurškim liječenjem hernija, koje su čest zdravstveni problem kod ljudi. Hernije nastaju kada se unutarnji organi ili tkiva izboče kroz slabosti u trbušnoj stijenci, uzrokujući bol i nelagodu. Najčešće vrste hernija uključuju ingvinalne (preponske), umbilikalne (pupčane), incizijske (poslijeoperacijske) i femoralne hernije.
Uzroci hernija mogu biti različiti, uključujući nasljedne faktore, fizički stres, trudnoću, kronični kašalj ili zatvor. Simptomi hernija obično uključuju vidljivu izbočinu, bol ili nelagodu na zahvaćenom području, posebno pri naprezanju, kašljanju ili podizanju teških predmeta.
Dijagnostika hernija obuhvaća klinički pregled i slikovne metode poput ultrazvuka, CT-a ili MRI-a kako bi se precizno utvrdila lokacija i veličina hernije. Na temelju tih informacija, kirurzi izrađuju individualizirani plan liječenja koji uključuje izbor odgovarajuće kirurške tehnike.
Kirurški zahvat može biti izveden otvorenom tehnikom ili laparoskopijom: otvorena kirurgija: tradicionalni pristup gdje se kroz veći rez omogućava izravni pristup herniji; laparoskopska kirurgija: minimalno invazivna metoda koja koristi male rezove i kameru kako bi se hernija popravila s manje postoperativne boli i bržim oporavkom.
Cilj kirurškog liječenja hernija je trajno ukloniti izbočenje, smanjiti bol i spriječiti komplikacije poput uklještenja hernije, koje može biti opasno po život. Redovite kontrole i postoperativna njega ključne su za uspješan oporavak i dugoročne rezultate.
Štitnjača je najprokrvljeniji ljudski organ. U stanju mirovanja četiri puta je prokrvljenija od srca, te čak osam puta od mozga. Mnogi veliki kirurzi na zivaju operaciju štitnjače artizmom; veliki broj iznimno važnih anatomski struktura u malom i uskom polju izazov je za svakog kirurga. Odstraniti neželjeno tkivo, a pritom anatomski sačuvati povratni živac i paratireoidna tjelešca bez funkcionalnog ispada smatra se ciljem operacije. Štitnjača se danas operira zbog dijagnoze karcinoma, dobroćudnih tumora i ostalih no doznih promjena koje svojom veličinom ometaju rad okolnih organa.
Hipertireoza ili ubrzani rad štitnjače koji se ne može kontrolirati lijekovima također je razlog za operaciju štitnjače. Ovisno o dijagnozi i stupnju pro širenosti bolesti u bolesnika odstranit će se jedan ili oba režnja štitnjače. U štitnjači se nalaze paratireoidna tjelešca čiji je uredni rad preduvjet za urednu koncentraciju Ca u serumu. Pretjerana funkcija paratireoidnih tjelešaca dovodi do povišene razine kalcija u serumu te potrebe za operacijom jedne ili više promijenjenih paratireoidnih žlijezdi.
Palatinalne tonzile važan su limfatički organ smješten između prednjeg i stražnjeg nepčanog luka, u tonzilarnoj loži. Otvorenost vanjskom svijetu čini ih neprestano izloženim infektivnim agensima, kako u dječjoj tako i u odrasloj dobi. Često su sjedište okupljanja upale. Učestali recidivi i promje ne same strukture tonzila dovode do kronične upale, praćene postupnim gubitkom njihove zaštitne funkcije. Izrazito hiperplastične (uvećane) tonzile postaju podložnije infekciji jer zbog umnažanja vezivnog tkiva, smanjuje se ili u potpunosti gubi sposobnost njihove kontrakcije, a time i mogućnost eliminacije detritusa iz tonzilarnih kripti. S obzirom na njihovu važnost u imunosnoj obrani, potrebno je samo kod jasno definiranih indikacija učiniti zahvat tonzilektomije.
Adenoidne vegetacije, ždrijelne tonzile ili treća mandula limfno je tkivo smješteno na stražnjem zidu nosnog ždrijela, iza nosnih hodnika i nosne šupljine. Adenoidi mogu biti značajan čimbenik u nastanku akutne ili kro nične upale uha i u nastanku kroničnog sinusitisa. Njihovo odstranjivanje stoga otklanja ili umanjuje znakove i simptome upale nosa i sinusa te se smanjuje učestalost infekcija srednjeg uha.
U funkcionalnom smislu uloga usne šupljine i jezika nije samo važna u procesu uzimanje hrane. Okusi hrane (kiselo, slano, gorko, slatko) upravo se nalaze na brojnim jezičnim receptorima. Jezik i usna šupljina su prekriveni sluznicom koja je bogata žlijezdama slinovnicama, a važna je za odražavanje vlažnosti i probavu hrane. Vršak jezika u interakciji sa zubima i čitavom usnom šupljinom, kao svojevrsnom rezonancijskom kutijom, sudjeluje u procesu artikulacije; formiranju glasa. S obzirom na anatomske odnosne artikulacijom nastaje zvuk/glas koji je individualan za svaku osobu.
Poremećeni anatomski odnosi u usnoj šupljini (veličina jezika, tonzile, meko nepce) mogu dovesti do blažih (hrkanje) ili težih funkcionalnih ispada (apneja). Apneja podrazumijeva poremećaj/prestanak disanja uvjetovan opstrukcijom dišnog puta. Uzimanje alkohola i intenzivno pušenje, te dodano utjecaj HPV-a (humanog papiloma virusa) mogu dovesti do nastanka zloćudnih promjena na ustima i jeziku, koje neće samo funkcionalno, veći i životno ugroziti čitavu organsku jedinicu.
Kirurgija vrata smatra se jednom od najtežih kirurških disciplina. Rijetko koji dio tijela ima na relativno malom području toliko krvožilnih struktura koji su vitalni poput vrata, ždrijela i mozga. Splet senzornih i motoričkih vlakana je višestruko veći nego na bilo kojem drugom dijelu tijela. Međusobna sinkronizacija svih organskih sustava omogućuje ljudima da glavu i vrat koriste kao ni jedno drugo biće; da komuniciraju glasom, da uzimaju istim organskim sustavom (ždrijelo) hranu i vodu, a da im istovremeno on služi za komunikaciju (glas). Dodatna otežavajuća okolnost jest velika varijabilnost anatomskih struktura koje mogu ovisiti o dobi, spolu i tjelesnoj težini osobe.
Zahvati na vratu se najčešće izvode zbog uvećanih/promijenjenih limfnih čvorova, različitih cista, lipoma i ostalih dobroćudnih promjena. Vrat nam često služi kao ulazna točka prilikom operacija promjena u ustima, ždrijelu i grlu. Poznavanje kliničke anatomije vrata preduvjet za izvođenje estetskih plastičnih zahvata (lifting vrata).
U području glave i vrata razlikujemo velike parne žlijezde slinovnice; parotidnu žlijezdu koja je smještena ispred uha; submandibularne žlijezde koje su smještene tik ispod čeljusti te sublingvalne žlijezde koje su se smjestile u ustima ispod jezika. U usnoj šupljini nalazi se još na tisuće malih žlijezda. Njihova zajednička uloga jest proizvodnja sline i enzima koji održavaju sluznicu usne šupljine vlažnom, kao i početna razgradnja hranjivih tvari. Žlijezde mogu promijeniti veličinu zbog upale koja je češće uzrokovana virusima, a manje bakterijama. Stvaranje kamenaca je jedan od najčešćih razloga oticanja velikih žlijezda neposredno nakon uzimanja hrane.
Operacija parotidne žlijezde se smatra jednom od najtežih operacija u području glave i vrata. Kroz žlijezdu prolaze vrlo tanki ogranci facijalnog živca koji pokreću sve mišiće lica. Cilj operacije je odstraniti promijenjeno tkivo i sačuvati ogranke živca koji ponekad mjere manje od 1 mm. Slično je i sa submandibularnom žlijezdom koja je u neposrednom odnosu s marginalnom granom facijalnog živca koji pokreće donju usnu. Najčešći razlog operacije žlijezda slinovnica su češće dobroćudno, a rjeđe zloćudni tumori.
Temeljiti otorinolaringološki pregled uha, nosa, ždrijela i vrata je temelj svake dijagnostike nekog medicinskog/estetskog problema u području glave i vrata. Osim samog fizičkog pregleda on će vjerojatno biti nadopunjen fiberendoskopskim (pregled fleksibilnom kamerom) nosa, usne šupljine, ždrijela, grla i početnog dijela jednjaka. Ako će biti potrebno moguće je dodatno indicirati potrebite dijagnostičko pretrage kao što je CT (kompjutorizirana tomografija), MR (magnetska rezonanca), odnosno UZV (ultrazvuk) vrata, štitnjače i žlijezda slinovnica.
Sve navedene metode dodatno mogu biti upotpunjene uzimanje uzoraka tkiva, bilo direktnim kirurškim putem, bilo punkcijom dubljih struktura tankom iglom pod kontrolom ultrazvuka. Samo cjelovitom obradom i postavljenjem konačne dijagnoze ili opsega funkcionalno/estetske deformacije može se pristupiti izradi plana medikamentoznog ili kirurškog liječenja/rekonstrukcije.
Da biste bili uspješni u anesteziologiji, morate biti iznimno akademski obrazovani, orijentirani na detalje, vješti u izvođenju zahvata, smireni u stresnim situacijama, a ujedno empatični i brižni kako bi ublažili tjeskobu pacijenta. Naš anesteziološki tim jednaku važnost daje temeljitoj preoperativnoj pripremi i pregledu bolesnika kako bi neposredan operativni zahvat protekao uredno, a bolesnik postoperativno ne bi trpio minimalne neugodnosti.
Temeljitim preoperativnim pregledom procjenti će koja je vrsta anestezija za Vas optimalna, te koje intraoperativne i rane postoperativne procedure treba poduzeti kako se svi rizici anestezije stavili na minimum. Svoje znanje o liječenju boli ne koriste samo u postoperativnom tijeku, nego aktivno potpomažu bolesnicima s kroničnom boli (medikamentozno, akupunkturom i sl.)
Naša internistica - endokrinologa Dr. Kristina Kljajić vodi Vas u planiranom snižavanju tjelesne težine. Radi se holističkom pristupu mršavljenju, uzimajući u obzir ne samo vanjski izgled, već i unutarnje zdravlje pacijenta, što je ključno za dugoročni uspjeh i održavanje zdrave tjelesne težini. Naših 5 principa kod snižavanja tjelesne težine:
Nutritivni status bolesnika odnosi se na procjenu prehrambenog stanja pojedinca, što uključuje unos i apsorpciju hranjivih tvari, metaboličke procese te distribuciju i iskorištavanje tih hranjivih tvari u tijelu. Nutritivni status je ključan u medicinskom kontekstu jer ima značajan utjecaj na opće zdravstveno stanje pacijenta. Kada razmatramo nutritivni status u kontekstu endokrinologije, posebno je važno jer hormoni koji se proizvode u endokrinom sustavu igraju ključnu ulogu u regulaciji metabolizma i ravnoteže hranjivih tvari u tijelu. Nepravilnosti u endokrinom sustavu mogu imati značajan utjecaj na nutritivni status bolesnika.
Neki ključni aspekti nutritivnog statusa u endokrinološkom kontekstu uključuju:
Dijabetes je kronična bolest koja nastaje kada gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili kada tijelo ne može učinkovito koristiti proizvedeni inzulin, što rezultira povećanjem razine šećera u krvi. Predijabetes je stanje koje prethodi dijabetesu, karakterizirano povišenom razinom šećera u krvi, ali nije dovoljno visoko da se kvalificira kao dijabetes. Osobe s predijabetesom imaju povećan rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. Dijabetes tipa 1 obično se javlja u djetinjstvu ili adolescenciji i rezultat je autoimunog napada na stanice gušterače koje proizvode inzulin. Dijabetes tipa 2 češći je u odrasloj dobi i često je povezan s prekomjernom težinom, nepravilnom prehranom i nedostatkom tjelesne aktivnosti.
Simptomi dijabetesa uključuju često mokrenje, žeđ, gubitak težine, umor i promjene u vidu. Važno je prepoznati ove simptome i potražiti medicinsku pomoć. Dugotrajna nekontrolirana razina šećera u krvi može dovesti do ozbiljnih komplikacija, uključujući bolesti srca, oštećenje bubrega, oštećenje živaca i probleme s vidom. Upravljanje dijabetesom uključuje redovito praćenje razine šećera u krvi, pravilnu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost te primjenu inzulina ili drugih oralnih lijekova, ovisno o vrsti dijabetesa. Prevencija dijabetesa i predijabetesa uključuje održavanje zdrave tjelesne mase, redovito vježbanje, izbjegavanje pušenja te uravnoteženu prehranu s naglaskom na voću, povrću i cjelovitim žitaricama. Rano prepoznavanje i upravljanje ovim stanjima ključno je za očuvanje zdravlja.
Naša internistica - endokrinolog (dr. Kristina Kljajić) posvećena je dijagnostici, liječenju i praćenju bolesnika sa šećernom bolesti kroz pet ključnih odrednica: individualni pristup pacijentima, edukacija, sustavno praćenje tijeka bolesti, primjena inovacija u terapiji, te neposredna potpora bolesnicima.
Ovisno o vrsti, uzroku i jakosti boli potreban je individualni pristup u liječenju boli. Cilj liječenja boli je subjektivno smanjenje bolnog podražaja kod neuropatske, maligne, fantomske, mišićne, koštane i zglobne etiologije boli.
Najčešće se uz osnovnu terapiju lijekovima provodi i nefarmakološko liječenje - npr. tretman akupunkture.
Lokalna anestezija je metoda anestezije koja se koristi za blokiranje osjeta boli u određenom dijelu tijela. Ova tehnika omogućuje izvođenje kirurških zahvata dok je pacijent budan, ali bez osjećaja boli na tretiranom području. Lokalna anestezija je često korištena za manje zahvate i može pružiti siguran i učinkovit način za kontrolu boli.
Lokalni anestetik djeluje tako što privremeno blokira prijenos živčanih impulsa iz tretiranog područja do mozga. Anestetik se ubrizgava ili nanosi direktno na kožu, omogućujući bezbolno izvođenje zahvata.
Prednosti lokalne anestezije: budnost pacijenta: pacijent ostaje budan tijekom cijelog zahvata, što može smanjiti rizik povezan s općom anestezijom; brži oporavak: pacijenti se obično brže oporavljaju i mogu se brzo vratiti svojim svakodnevnim aktivnostima; manje nuspojava: lokalna anestezija ima manje nuspojava u usporedbi s općom anestezijom, kao što su mučnina ili pospanost.
Opća anestezija je metoda anestezije koja se koristi za izazivanje potpune nesvijesti i neosjetljivosti na bol tijekom kirurških zahvata. Ova tehnika omogućuje izvođenje složenih i dugotrajnih operacija bez nelagode za pacijenta. Opća anestezija je često korištena za veće kirurške zahvate i može pružiti siguran i učinkovit način za kontrolu boli i nesvijesti.
Ona djeluje tako što privremeno potiskuje aktivnost središnjeg živčanog sustava. Anestetik se može primijeniti putem injekcije ili inhalacije, što rezultira potpunom nesviješću i neosjetljivošću na bol. Tijekom operacije, anesteziolog pažljivo prati vitalne znakove pacijenta kako bi osigurao sigurnost i pravilnu razinu anestezije.
Prednosti opće anestezije: potpuna nesvijest: pacijent je potpuno nesvjestan tijekom cijelog zahvata, što eliminira bilo kakvu nelagodu ili bol; prikladna za složene zahvate: omogućuje kirurgu izvođenje složenih i dugotrajnih operacija bez ometanja; kontrola vitalnih znakova: anesteziolog pažljivo prati vitalne znakove pacijenta kako bi osigurao sigurnost tijekom operacije.
