Sinergijom znanja i iskustva, uz pomoć najmodernije tehnologije, zasnivajući sve naše procedure i operacije isključivo na znanstvenim spoznajama, možemo kod pacijenata QMC postići maksimum uz što manje neželjenih posljedica.
Svaku izraslinu na koži možemo nazvati tumorom. S obzirom na ponaša nje dijelimo ih na dobroćudne i zloćudne. Većina je svih kožnih promjena (tumora u širem smislu) dobroćudna. Njihovo je poznavanje nužno radi razlikovanja dobroćudnog od zloćudnog. Osim kliničkog iskustva liječniku u diferencijaciji pomaže biopsija opisanog procesa. Često tek kirurški postupak i pretraga pod mikroskopom daje odgovor o kakvoj se promijeni radi. Promjene za koje liječnik utvrdi da su dobroćudne uklanjaju se većinom iz estetskih razloga, a tek manjim djelom zbog toga što veličinom ili pak lokalizacijom narušavaju funkciju pojedinog dijela tijela. Tek malen broj dobroćudnih promjena ima potencijal zloćudne transformacije (npr. displastični nevus, plavi nevus i sl.). Oni zahtijevaju kirurški tretman.
Zloćudne promjene (bazocelularni, planocelularni karcinom, melanom..) najčešće nastaju zbog višegodišnjeg izlaganja suncu, predominanto u osoba svijetle puti. Javljaju se u ljudi čiji je imunološki sustav oslabljen, a mnogo su rjeđe posljedica nasljednih bolesti. Takve promjene na koži koje brzo rastu, mijenjaju se, krvare ili ne zarastaju tjednima. Zavređuju posjet liječniku radi procjene za daljnjim tretmanom. Što se tumorski proces dijagnosticira u ranijoj fazi, to će terapijski postupak biti brži, za bolesnika jednostavniji, bezbolniji i na kraju estetski i funkcionalno prihvatljiviji.
Grkljan je organ u gornjem dijelu vrata uključen u disanje, proizvodnju zvu ka i zaštitu dušnika od aspiracije hrane. Grkljan sadrži glasnice i upravlja visinom i glasnoćom, što je bitno za fonaciju. Nalazi se točno ispod mjesta gdje se ždrijelo dijeli na traheju i jednjak.
Glasnicama upravljaju tzv. povratni živci koji se nalaze neposredno uz štit njaču te ih je prilikom operacije te žlijezde potrebno sačuvati kako osobe ne bi ostale bez glasa; promukle. Glasnice se sastoje od mišića koji su finim vezivnim tkivom povezani sa sluznicom na površini. Pokretanjem mišića, te dodirom sluznice u trenutku izdaha dolazi do stvaranja zvuka. Spol i dob osobe, a u kombinaciji sa stilom života (tjelesna težina, pušenje, konzuma cija alkohola) dovesti će do promjene na gradivnim elementima glasnica.
Upravo te promjene očitovat će se u promjeni boje i tona glasa. One mogu biti privremene (prehlada) ili trajne posljedice polipa/tumora na glasnicama.
Nos se u medijima najčešće spominje kroz prizmu projekcije piramide estetskog izgleda njegova je primarna funkcija disanje. Grijanje i vlaženje zraka, osjet njuha, te imunološka funkcija glavne su uloge nosa i nosne sluznice. Nemogućnošću disanja na nos i korištenjem usta kao primarnog elementa respiracije izrazito je ugrožena kvaliteta života pojedinca; usta postaju suha, pluća ne dobivaju dovoljno impulsa za širenje, osobe postaje umorne, nenaspavane i razdražljive.
Uredni anatomski odnosi u nosu (posebice septuma – nosna pregrada), izostanak upalnih i imunoloških zbivanja (alergija/polipi) preduvjet su odr žavanja urednog izgleda sluznice zajedno su preduvjet za održavanje kvalitete života pojedinca. Današnji terapijski pristup u rješavanju svih vrsta problema s nosa podrazumijevaju konzervativni pristup (lijekovi bilo lokal no ili sistemski), te upotreba kirurgije radi redefinicije anatomskih odnosa.
Štitnjača je najprokrvljeniji ljudski organ. U stanju mirovanja četiri puta je prokrvljenija od srca, te čak osam puta od mozga. Mnogi veliki kirurzi na zivaju operaciju štitnjače artizmom; veliki broj iznimno važnih anatomski struktura u malom i uskom polju izazov je za svakog kirurga. Odstraniti neželjeno tkivo, a pritom anatomski sačuvati povratni živac i paratireoidna tjelešca bez funkcionalnog ispada smatra se ciljem operacije. Štitnjača se danas operira zbog dijagnoze karcinoma, dobroćudnih tumora i ostalih no doznih promjena koje svojom veličinom ometaju rad okolnih organa.
Hipertireoza ili ubrzani rad štitnjače koji se ne može kontrolirati lijekovima također je razlog za operaciju štitnjače. Ovisno o dijagnozi i stupnju pro širenosti bolesti u bolesnika odstranit će se jedan ili oba režnja štitnjače. U štitnjači se nalaze paratireoidna tjelešca čiji je uredni rad preduvjet za urednu koncentraciju Ca u serumu. Pretjerana funkcija paratireoidnih tjelešaca dovodi do povišene razine kalcija u serumu te potrebe za operacijom jedne ili više promijenjenih paratireoidnih žlijezdi.
Palatinalne tonzile važan su limfatički organ smješten između prednjeg i stražnjeg nepčanog luka, u tonzilarnoj loži. Otvorenost vanjskom svijetu čini ih neprestano izloženim infektivnim agensima, kako u dječjoj tako i u odrasloj dobi. Često su sjedište okupljanja upale. Učestali recidivi i promje ne same strukture tonzila dovode do kronične upale, praćene postupnim gubitkom njihove zaštitne funkcije. Izrazito hiperplastične (uvećane) tonzile postaju podložnije infekciji jer zbog umnažanja vezivnog tkiva, smanjuje se ili u potpunosti gubi sposobnost njihove kontrakcije, a time i mogućnost eliminacije detritusa iz tonzilarnih kripti. S obzirom na njihovu važnost u imunosnoj obrani, potrebno je samo kod jasno definiranih indikacija učiniti zahvat tonzilektomije.
Adenoidne vegetacije, ždrijelne tonzile ili treća mandula limfno je tkivo smješteno na stražnjem zidu nosnog ždrijela, iza nosnih hodnika i nosne šupljine. Adenoidi mogu biti značajan čimbenik u nastanku akutne ili kro nične upale uha i u nastanku kroničnog sinusitisa. Njihovo odstranjivanje stoga otklanja ili umanjuje znakove i simptome upale nosa i sinusa te se smanjuje učestalost infekcija srednjeg uha.
U funkcionalnom smislu uloga usne šupljine i jezika nije samo važna u procesu uzimanje hrane. Okusi hrane (kiselo, slano, gorko, slatko) upravo se nalaze na brojnim jezičnim receptorima. Jezik i usna šupljina su prekriveni sluznicom koja je bogata žlijezdama slinovnicama, a važna je za odražavanje vlažnosti i probavu hrane. Vršak jezika u interakciji sa zubima i čitavom usnom šupljinom, kao svojevrsnom rezonancijskom kutijom, sudjeluje u procesu artikulacije; formiranju glasa. S obzirom na anatomske odnosne artikulacijom nastaje zvuk/glas koji je individualan za svaku osobu.
Poremećeni anatomski odnosi u usnoj šupljini (veličina jezika, tonzile, meko nepce) mogu dovesti do blažih (hrkanje) ili težih funkcionalnih ispada (apneja). Apneja podrazumijeva poremećaj/prestanak disanja uvjetovan opstrukcijom dišnog puta. Uzimanje alkohola i intenzivno pušenje, te dodano utjecaj HPV-a (humanog papiloma virusa) mogu dovesti do nastanka zloćudnih promjena na ustima i jeziku, koje neće samo funkcionalno, veći i životno ugroziti čitavu organsku jedinicu.
Kirurgija vrata smatra se jednom od najtežih kirurških disciplina. Rijetko koji dio tijela ima na relativno malom području toliko krvožilnih struktura koji su vitalni poput vrata, ždrijela i mozga. Splet senzornih i motoričkih vlakana je višestruko veći nego na bilo kojem drugom dijelu tijela. Međusobna sinkronizacija svih organskih sustava omogućuje ljudima da glavu i vrat koriste kao ni jedno drugo biće; da komuniciraju glasom, da uzimaju istim organskim sustavom (ždrijelo) hranu i vodu, a da im istovremeno on služi za komunikaciju (glas). Dodatna otežavajuća okolnost jest velika varijabilnost anatomskih struktura koje mogu ovisiti o dobi, spolu i tjelesnoj težini osobe.
Zahvati na vratu se najčešće izvode zbog uvećanih/promijenjenih limfnih čvorova, različitih cista, lipoma i ostalih dobroćudnih promjena. Vrat nam često služi kao ulazna točka prilikom operacija promjena u ustima, ždrijelu i grlu. Poznavanje kliničke anatomije vrata preduvjet za izvođenje estetskih plastičnih zahvata (lifting vrata).
U području glave i vrata razlikujemo velike parne žlijezde slinovnice; parotidnu žlijezdu koja je smještena ispred uha; submandibularne žlijezde koje su smještene tik ispod čeljusti te sublingvalne žlijezde koje su se smjestile u ustima ispod jezika. U usnoj šupljini nalazi se još na tisuće malih žlijezda. Njihova zajednička uloga jest proizvodnja sline i enzima koji održavaju sluznicu usne šupljine vlažnom, kao i početna razgradnja hranjivih tvari. Žlijezde mogu promijeniti veličinu zbog upale koja je češće uzrokovana virusima, a manje bakterijama. Stvaranje kamenaca je jedan od najčešćih razloga oticanja velikih žlijezda neposredno nakon uzimanja hrane.
Operacija parotidne žlijezde se smatra jednom od najtežih operacija u području glave i vrata. Kroz žlijezdu prolaze vrlo tanki ogranci facijalnog živca koji pokreću sve mišiće lica. Cilj operacije je odstraniti promijenjeno tkivo i sačuvati ogranke živca koji ponekad mjere manje od 1 mm. Slično je i sa submandibularnom žlijezdom koja je u neposrednom odnosu s marginalnom granom facijalnog živca koji pokreće donju usnu. Najčešći razlog operacije žlijezda slinovnica su češće dobroćudno, a rjeđe zloćudni tumori.
Temeljiti otorinolaringološki pregled uha, nosa, ždrijela i vrata je temelj svake dijagnostike nekog medicinskog/estetskog problema u području glave i vrata. Osim samog fizičkog pregleda on će vjerojatno biti nadopunjen fiberendoskopskim (pregled fleksibilnom kamerom) nosa, usne šupljine, ždrijela, grla i početnog dijela jednjaka. Ako će biti potrebno moguće je dodatno indicirati potrebite dijagnostičko pretrage kao što je CT (kompjutorizirana tomografija), MR (magnetska rezonanca), odnosno UZV (ultrazvuk) vrata, štitnjače i žlijezda slinovnica.
Sve navedene metode dodatno mogu biti upotpunjene uzimanje uzoraka tkiva, bilo direktnim kirurškim putem, bilo punkcijom dubljih struktura tankom iglom pod kontrolom ultrazvuka. Samo cjelovitom obradom i postavljenjem konačne dijagnoze ili opsega funkcionalno/estetske deformacije može se pristupiti izradi plana medikamentoznog ili kirurškog liječenja/rekonstrukcije.
Svaku izraslinu na koži možemo nazvati tumorom. S obzirom na ponaša nje dijelimo ih na dobroćudne i zloćudne. Većina je svih kožnih promjena (tumora u širem smislu) dobroćudna. Njihovo je poznavanje nužno radi razlikovanja dobroćudnog od zloćudnog. Osim kliničkog iskustva liječniku u diferencijaciji pomaže biopsija opisanog procesa. Često tek kirurški postupak i pretraga pod mikroskopom daje odgovor o kakvoj se promijeni radi. Promjene za koje liječnik utvrdi da su dobroćudne uklanjaju se većinom iz estetskih razloga, a tek manjim djelom zbog toga što veličinom ili pak lokalizacijom narušavaju funkciju pojedinog dijela tijela. Tek malen broj dobroćudnih promjena ima potencijal zloćudne transformacije (npr. displastični nevus, plavi nevus i sl.). Oni zahtijevaju kirurški tretman.
Zloćudne promjene (bazocelularni, planocelularni karcinom, melanom..) najčešće nastaju zbog višegodišnjeg izlaganja suncu, predominanto u osoba svijetle puti. Javljaju se u ljudi čiji je imunološki sustav oslabljen, a mnogo su rjeđe posljedica nasljednih bolesti. Takve promjene na koži koje brzo rastu, mijenjaju se, krvare ili ne zarastaju tjednima. Zavređuju posjet liječniku radi procjene za daljnjim tretmanom. Što se tumorski proces dijagnosticira u ranijoj fazi, to će terapijski postupak biti brži, za bolesnika jednostavniji, bezbolniji i na kraju estetski i funkcionalno prihvatljiviji.
Dobroćudni tumori poput fibroadenoma, papiloma i drugih tvorbi odstranjuju se uz minimalne rezove u lokalnoj ili općoj anesteziji, ovisno o veličini i lokalizaciji tvorbe. Ako je potrebno može se preoperativno učiniti označavanje tvorbe vodilicom pod kontrolom ultrazvuka.
Ako se radi o zloćudnom tumoru/tumorima dojke može se učiniti poštedan zahvat (segmentektomija ili kvadrantektomija) s remodeliranjem dojke (onkoplastika) ili radikalan kirurški zahvat (mastektomija). Poštedni zahvati najčešće zahtijevaju naknadno zračenje (iradijaciju). Ako se učini mastektomija, često iradijacija nije potrebna. Ako se pacijentica odluči za rekonstrukciju dojke, ona se, ovisno o okolnostima i sklonostima pacijentice, može učiniti u istom aktu kada i mastektomija (primarna rekonstrukcija) ili naknadno (sekundarna rekonstrukcija). Prilikom rekonstrukcije dojke može se učiniti korektivni ili preventivni zahvat druge dojke (podizanje, povećanje, smanjenje ili „risk reducing“ mastektomija s rekonstrukcijom).
Pri onkološkom liječenju karcinoma dojke najčešće je potrebno učiniti zahvat na limfnim čvorovima pazuha. Ovisno o onkološkoj indikaciji, može biti potrebna biopsija čvora čuvara (SLNB), ciljanu (TAD) ili radikalna disekciju limfnih čvorova pazuha.
Kirurgija prednje trbušne stijenke bavi se dijagnostikom i kirurškim liječenjem hernija, koje su čest zdravstveni problem kod ljudi. Hernije nastaju kada se unutarnji organi ili tkiva izboče kroz slabosti u trbušnoj stijenci, uzrokujući bol i nelagodu. Najčešće vrste hernija uključuju ingvinalne (preponske), umbilikalne (pupčane), incizijske (poslijeoperacijske) i femoralne hernije.
Uzroci hernija mogu biti različiti, uključujući nasljedne faktore, fizički stres, trudnoću, kronični kašalj ili zatvor. Simptomi hernija obično uključuju vidljivu izbočinu, bol ili nelagodu na zahvaćenom području, posebno pri naprezanju, kašljanju ili podizanju teških predmeta.
Dijagnostika hernija obuhvaća klinički pregled i slikovne metode poput ultrazvuka, CT-a ili MRI-a kako bi se precizno utvrdila lokacija i veličina hernije. Na temelju tih informacija, kirurzi izrađuju individualizirani plan liječenja koji uključuje izbor odgovarajuće kirurške tehnike.
Kirurški zahvat može biti izveden otvorenom tehnikom ili laparoskopijom: otvorena kirurgija: tradicionalni pristup gdje se kroz veći rez omogućava izravni pristup herniji; laparoskopska kirurgija: minimalno invazivna metoda koja koristi male rezove i kameru kako bi se hernija popravila s manje postoperativne boli i bržim oporavkom.
Cilj kirurškog liječenja hernija je trajno ukloniti izbočenje, smanjiti bol i spriječiti komplikacije poput uklještenja hernije, koje može biti opasno po život. Redovite kontrole i postoperativna njega ključne su za uspješan oporavak i dugoročne rezultate.
Jeste li znali da štitnjača, smještena u vratu, proizvodi ključne hormone poput tiroksina (T4) i trijodtironina (T3) koji igraju važnu ulogu u regulaciji metabolizma? Štitnjača kontrolira hormone putem povratnih informacija od hipotalamusa i hipofize, održavajući homeostazu. Problemi s radom štitnjače, poput hipotireoze ili hipertireoze, mogu uzrokovati različite zdravstvene probleme.
Neposredno uz štitnjale se nalaze paratireoidne žlijezde koji proizvode parathormon (PTH) koji održava ravnotežu kalcija i fosfata u tijelu. Doštitne žlijezde, posebno paratireoidne, ključne su za održavanje ravnoteže minerala i funkcioniranje kostiju i živčanog sustava.
U QMC poliklinici naš će multidisciplinarni tim koji se sastoji od interniste - endokrinologa (dr. Kristina Kljajić), otorinolaringologa kirurga (doc. dr. sc. Krešimir Gršić), radiologa i kliničkog citologa/patologa napraviti najbržu moguću kliničku obradu, postaviti dijagnozu te napraviti terapijsku strategiju koja će osigurati željene ishode liječenja.
Ginekološka endokrinologija je grana medicine koja se bavi proučavanjem i liječenjem hormonskih poremećaja kod žena. Ova specijalnost pokriva širok spektar zdravstvenih problema vezanih uz hormonalnu ravnotežu, uključujući menstrualne nepravilnosti, sindrom policističnih jajnika (PCOS), neplodnost, menopauzu i druge endokrine disfunkcije.
Hormoni igraju ključnu ulogu u regulaciji reproduktivnog zdravlja, metabolizma, raspoloženja i općeg blagostanja. Hormonski disbalansi mogu uzrokovati različite simptome kao što su neredovite menstruacije, bolne menstruacije, akne, prekomjerna dlakavost, problemi s težinom, valunge kao i promjene raspoloženja.
Proces dijagnostike u ginekološkoj endokrinologiji uključuje temeljitu procjenu hormonskog statusa putem laboratorijskih testova i kliničkih pregleda. Na temelju rezultata, liječnici izrađuju individualizirane planove liječenja koji mogu uključivati hormonalnu terapiju, promjene u prehrani i načinu života te druge medicinske intervencije.
Cilj ginekološke endokrinologije je postići i održati hormonalnu ravnotežu kako bi se poboljšala kvaliteta života pacijentica. Redovite kontrole i prilagodbe terapije ključne su za uspješno upravljanje hormonskim poremećajima.
Naša internistica - endokrinologa Dr. Kristina Kljajić vodi Vas u planiranom snižavanju tjelesne težine. Radi se holističkom pristupu mršavljenju, uzimajući u obzir ne samo vanjski izgled, već i unutarnje zdravlje pacijenta, što je ključno za dugoročni uspjeh i održavanje zdrave tjelesne težini. Naših 5 principa kod snižavanja tjelesne težine:
Nutritivni status bolesnika odnosi se na procjenu prehrambenog stanja pojedinca, što uključuje unos i apsorpciju hranjivih tvari, metaboličke procese te distribuciju i iskorištavanje tih hranjivih tvari u tijelu. Nutritivni status je ključan u medicinskom kontekstu jer ima značajan utjecaj na opće zdravstveno stanje pacijenta. Kada razmatramo nutritivni status u kontekstu endokrinologije, posebno je važno jer hormoni koji se proizvode u endokrinom sustavu igraju ključnu ulogu u regulaciji metabolizma i ravnoteže hranjivih tvari u tijelu. Nepravilnosti u endokrinom sustavu mogu imati značajan utjecaj na nutritivni status bolesnika.
Neki ključni aspekti nutritivnog statusa u endokrinološkom kontekstu uključuju:
Dijabetes je kronična bolest koja nastaje kada gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili kada tijelo ne može učinkovito koristiti proizvedeni inzulin, što rezultira povećanjem razine šećera u krvi. Predijabetes je stanje koje prethodi dijabetesu, karakterizirano povišenom razinom šećera u krvi, ali nije dovoljno visoko da se kvalificira kao dijabetes. Osobe s predijabetesom imaju povećan rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. Dijabetes tipa 1 obično se javlja u djetinjstvu ili adolescenciji i rezultat je autoimunog napada na stanice gušterače koje proizvode inzulin. Dijabetes tipa 2 češći je u odrasloj dobi i često je povezan s prekomjernom težinom, nepravilnom prehranom i nedostatkom tjelesne aktivnosti.
Simptomi dijabetesa uključuju često mokrenje, žeđ, gubitak težine, umor i promjene u vidu. Važno je prepoznati ove simptome i potražiti medicinsku pomoć. Dugotrajna nekontrolirana razina šećera u krvi može dovesti do ozbiljnih komplikacija, uključujući bolesti srca, oštećenje bubrega, oštećenje živaca i probleme s vidom. Upravljanje dijabetesom uključuje redovito praćenje razine šećera u krvi, pravilnu prehranu, redovitu tjelesnu aktivnost te primjenu inzulina ili drugih oralnih lijekova, ovisno o vrsti dijabetesa. Prevencija dijabetesa i predijabetesa uključuje održavanje zdrave tjelesne mase, redovito vježbanje, izbjegavanje pušenja te uravnoteženu prehranu s naglaskom na voću, povrću i cjelovitim žitaricama. Rano prepoznavanje i upravljanje ovim stanjima ključno je za očuvanje zdravlja.
Naša internistica - endokrinolog (dr. Kristina Kljajić) posvećena je dijagnostici, liječenju i praćenju bolesnika sa šećernom bolesti kroz pet ključnih odrednica: individualni pristup pacijentima, edukacija, sustavno praćenje tijeka bolesti, primjena inovacija u terapiji, te neposredna potpora bolesnicima.
Visokokvalificirani i iskusni liječnici, medicinske sestre i drugih zdravstveni djelatnici zajedno čime QMC tim. Posvećeni su pružanju najbolje moguće skrbi svojim pacijentima. Liječnici s najmanje 10 godina specijalističkog staža, stečenim znanjem i velikim iskustvom pristupaju posvećeno svakom pacijentu, odabiru najbolju individualnu terapiju ili zahvat.
Starenje lica i vrata progresivan je i nezaustavljiv proces čiji intenzitet ovisi o djelovanju ekstrinzičnih faktora na kvalitativne i kvantitativne karakteristike lica. Nasljeđe je odgovorno za izgled i kvalitetu kože, distribuciju potkožnog masnog tkiva, mišića i dubokih masnih jastučića te čvrstih strukturnih elemenata lica (kostiju). Za razliku od urođenih, na vanjske faktore možemo utjecati mijenjanjem stila života: tjelovježbom, prehrambenim navikama, protekcijom od UV zraka, prihvaćanjem/odbacivanjem štetnih navika poput pušenja, alkohola i sl.
Proces starenja počinje na koži koja gubi kolagen i elastičnost. Gubitkom ekstracelularnog matriksa koža gubi svoju debljinu s posljedičnim stvaranjem plitkih bora. U dubljim slojevima lica, kao posljedica atrofije masnih jastučića, mišića lica te koštane atrofije i pod neizbježnim utjecajem gravitacije, dolazi do kaudalne dislokacije vezivno-mišićnih struktura koje definiraju izgled lica i vrata. Posljedičan nastanak dubokih bora i rasjeda kože pridonose vizualnoj percepciji umornog i starog lica.
Analizirajući kvalitativne i kvantitativne karakteristike kože, potkožnog tkiva te najdubljih struktura lica i tijela, individualnim pristupom u dogovoru s klijentom potrebno je izraditi kratkoročni (6mj-12mj), te dugoročni (1god-5god) godina plan pomlađivanja i održavanja prirodne svježine osobe. Plan se izrađuje s obzirom na želju klijenta, objektivne dosege neinvazivne anti-age terapije, mogućnosti kirurške korekcije, u skladu s klijentovim vremenom i financijskim obrascem.
Efekti botulin toksina (botoksa) najučinkovitiji su u osoba između 30-50 godine života dok su bore relativno plitke, a koža elastična. Za kliničku upotrebu moguće je korištenje botulin toksina tipa A ili B. Najčešće se koristi botulin toksina A čija je primjena ograničena na bore čela i glabelarne regije (područje između očiju i donjeg središnjeg dijela čela).
Izrazito je efikasan kod ublažavanja bora smijalica (oko očiju) koje su nastale prekomjernom kontrakcijom m.orbicularisa oculi (mišića koji zatvara oči). Srednji i donji dio lica; bore smijalice oko nosa, perioralne bore na usnama, bore brade i vrata, te melolabijalni sulkus, također se mogu tretirati botoksom. Međutim, u tim regijama su i uz primjenu vrlo malih doza neuromodulatora moguće neželjene relaksacije i posljedične funkcionalne i estetske disfunkcije lica.
Kombinacijom imedijatnog efekta u nadoknadi volumena i stvaranja privida pomlađivanja, uz nisku stopu komplikacija, primjena derivata hijaluronske kiseline ubraja se u najčešća punila (filera) koja se primjenjuju širom svijeta. Hijaluronska kiselina je prirodni glikozaminoglikan koji je gradivna komponenta izvanstaničnog matriksa dermisa kože.
Molekula ima ključnu ulogu u održavanju strukture i funkcije kože, a njezina visoka sposobnost vezanja vode važna je za održavanje vlage u koži. Primjena derivata hijaluronske kiseline učinkovito smanjuje vidljive znakove gubitka volumena, a istovremeno pruža prirodan izgled i osjećaj punoće nakon tretmana.
Mehanizam kemijskog pilinga podrazumijeva izazivanje keratolize (odvajanje epidermalnih keratinocita od podloge) koja može poboljšati teksturu kože te djelovati na distribuciju kožnog pigmenta (smanjuje stvaranje malazmi). Izazivajući keratogoagulaciju i denaturaciju proteina sastojci kemijskih pilinga dovode, kroz djelovanje citokina i kinokina u epidermisu i dermisu, do restoracije tkiva te efekta pomlađivanja kože. Poželjan učinak podrazumijeva regeneraciju keratinocita te proizvodnju i taloženje novog kolagena i elastina.
Razlikujemo efekte laganog (površnog) pilinga koji djeluje samo na epidermis, a služi za poboljšanje teksture i ujednačavanje boje kože. Srednje duboki piling (djelujući na epidermis i dermis) može pozitivno djelovati na korekciju srednje dubokih bora, te raznih ožiljaka. Duboki piling prodire sve do razine retikularnog dermisa te je učinkovit u smanjenju dubokih bora i ožiljaka od akni.
Mezoterapija je postupak koji zahtijeva individualizirani pristup svakom bolesniku. Na temelju kliničke promjene i stanja gornjih dijelova kože (epidermisa i dermisa), s obzirom na stupanj oštećenosti kože, gubitku volumena i tonusa, pojavu pigmentacija i ostalih neželjenih promjena svakom klijentu će se preporučiti potrebna nutritivna, regenerativna i volumna obnova.
Ona uglavnom podrazumijeva "otvaranje" kože određenom mikroneedling tehnikom nakon koje se koža obogaćuje strukturalnim i hranjivim sastojcima (hijaluron, vanjski i vlastiti faktori rasta i regeneracije - RRP, esencijalne amninokiseline i vitamini).
Profhilo od IBSE je unikatan preparat u estetskoj dermatologiji. Iako se sastoji od hijaluronske kiseline poput dermalnih filera, njegovi gradivni i aktivni elementi potiču lokalne fibroblaste i matične stanice na proizvodnju vlastitog kolagena i elastičnih vlakana.
Takvim djelovanjem Profhilo koži i potkožnom tkivu regenerira volumen i elasticitet što ukupno pridonosi mlađem i svježem izgledu. Kroz minimalna 2, a poželjno 3 apliciranja u razmaku od 1 mj. efekt djelovanja se očituje kroz sljedećih 12 mjeseci.
Vlastite masne stanice (autologno nealergijsko tkivo) je idealno sredstvo za nadomještanje izgubljenog volumena kako na licu tako i na preostalim dijelovima tijela. Proces se sastoji od uzimanja masnih stanica u područjima tijela gdje ga ima u suvišku; trbuh, bokovi, unutrašnja strane natkoljenica i sl. Nakon uzimanja masnih stanica poželjno je njihovo dodatno kondicioniranje (poboljšavanja) kako bi što kvalitetnije stanice bile prenesene na novu lokaciju.
Na završni rezultat značajno može utjecati tehnika uzimanja, vrsta masnog tkiva (makro, mikro, nano čestice masti), količina, lokalizacija i tehnika apliciranja.
Operacija na bradi (mentoplastika) može se izvesti kako bi se promijenio ili poboljšao njezin izgled. Brada je nerijetko najdominantniji projekcijski fakor koji služi za određivanje proporcije i skladnosti lica. S obzirom na projekciju (odnos brade prema ostalim struktura lica) brada može biti premalena, odnosno prevelika te će ovisno o tome biti preporučeno povećanje, odnosno smanjenje, brade.
Ovisno o korekcijskom cilju, postupak povećanje brade je moguće učini manje invazinim postupcima; resorptivnim ili nereserptivnim filerima; odnosno kirurškim putem. Kirurška rekonstrukcija najčešće podrazumijeva ugradnju tzv. silikonskog implanta, a rjeđe korekciju elongacije kosti brade. Postupak smanjenja brade rezerviran je za kirurški zahvat koji podrazumijeva ne samo korekciju brade, već često i korekciju pozicije zubi - zagriza.
Vrlo često operacija vjeđa (blefaroplastika) nije dostatna kako bi se riješio problem umornih, teških očiju. Ključno je prije same operacije razmišljati o poziciji gornje vjeđe te ovisno o estetsko-funkcionalnoj potrebi repozicionirati ne samo obrvu, već i čitavo čelo. Radi se o operativnom pristupu gdje kroz središnji (medijalni pristup) ili postranični (lateralni pristup) čitavo čelo, a time i obrvu podižemo na novu funkcionalniju poziciju.
Operativni zahvat se izvodi s pozicije vlasišta; kako bi rez bi što manje uočljiv; ponekad kroz široki rez na koži, ali danas češće tvz. endoskopskim putem (putem kamera) koji omogućuju manju traumu tkiva, bolju preglednost operacije i brži oporavak.
Direktno podizanje obrve odstranjenjem suviška kože čela kroz rez neposredno iznad obrve, rjeđe se koristi. Razlog je slabiji plastično-rekonstruktivni efekt, odnosno bojazan od mogućeg uočljivog ožiljka.
Estetska i funkcionalna korekcija viška kože nadlaktica (brahioplastika) i natkoljenica su kirurški zahvati osmišljeni za uklanjanje suvišne kože i masnog tkiva, što rezultira zategnutijim, estetski ugodnijim izgledom ovih dijelova tijela. Također povećavaju funkcionalnu sposobnost operirane regije.
Radi se o procedurama koje su namijenjene osobama koje su koje su izgubile značajnu količinu kilograma ili kod onih čija je koža izgubila elastičnost zbog starenja. Ovi zahvati pomaže u oblikovanju nadlaktica i natkoljenica uklanjanjem viška kože i masnog tkiva, što rezultira zategnutijim i ljepšim izgledom.
Rezultati brahioplastike i operacija suviška kože natkoljenica obično su dugotrajni, pogotovo uz održavanje stabilne težine i zdravog životnog stila. Oni mogu značajno poboljšati konture tijela i pružiti pacijentima novo samopouzdanje. Nakon operativih procedura većina se pacijenata može vratiti normalnim aktivnostima unutar nekoliko tjedana.
Napredovanjem starenja; gubitkom elasticiteta kože; stvaranjem dubokih bora lica i vrata; atrofijom koštanih struktura i gravitacijskim pomicanjem tkiva; kirurške metode postaju učinkovitiji model pomlađivanja. Poznavanjem načela plastično-rekonstruktivne kirurgije, definiranjem dobrog kirurškog plana i realnog dosega zahvata, moguće je postići značajni efekt osvježenja i pomlađivanja koji bi trebao trajati deset i više godina. Osim realnih očekivanja klijent bi trebao biti dobro upoznat s mogućih komplikacijama operacije, odnosno upoznat s realnim vremenom potrebnim za potpuni oporavak.
Ključ uspješne rekonstrukcije lica jest klinčko poznavanje SMAS-a (eng. superficial musculoaponeurotic system – hrv. površinski mišićno aponeurotski sustav) koji antigravitacijski održava glavne odjeljke potkožnog masnog tkiva lica. Njegovim popuštanjem dolazi do stvaranja najprije bora, a potom i rasjeda koje estetski odaju proces starenja. Plastično estetska rekonstruktivna kirurgija mora pristupima na duboke slojeva lica obnoviti i SMAS kako bi efekt procedure bio efikasan i održiv. Individualizirani pristup te ravnoteža između ekstenzivnosti operativnog postupka i konačnog estetskog efekta, uzevši u obzir moguće vrijeme postoperativnog oporavka, dovela je do definiranja nekoliko različitih pristupa estetskoj korekciji lica. Pristupi; plikacija/imbrikacija SMAS-a, jedan režanj, visoko pozicionirani SMAS, dva režnja, MACS....samo su brojne moguće podvarijante operacije koje kirurg mora poznavati kako bi efekt operacije bio maksimalan.
Ginekomastija je poremećaj nakupljanja žljezdanog i masnog tkiva u prsnoj regiji adolescenta ili muškaraca. Time muška pektoralna regije poprima feminizirani izgled koji je vrlo često estetski uzrok frustracija i nesigurnosti. Uzrok je u većini slučeva nepoznat, a smatra se da je najvjerojatni glavni razlog hormonalni disbalans koji može biti izazvan brojnim egzogenim i endogenim čimbenicima.
Suvišak estrogenih (ženskih) hormona i manjak testosterona vjerojatni je uzrok poremećaja. Ginekomastija se rješava kirurškim pristupom; kombinacijom lipusukcije te kirurške resekcije rezom kroz rub mamile.
Moderno poimanje operacije nosa podrazumijeva tzv. funkcionalno-prezervacijski kirurški postupak. Nos nakon operativnog zahvata mora imati poboljšanu/zadržanu funkciju disanja.
Rekonstrukcija podrazumijeva remodeliranje hrskavičnih i koštanih dijelova nosne pregrade (septuma) te rad na nosnim školjkama koje značajno mogu utjecati na protok zraka kroz nos. U funkcionalnom, a još više u estetskom smislu, važno je optimalno remodeliranje hrskavično-koštanih struktura koji čini tzv. piramidu nosa, odnosno nos kako ga vidimo i estetski doživljavamo. Imajući u vidu resekciju suvišnih elementa (hrskavično-koštanih grba) i nadodavanje novih elemenata (tvz. graftova), cilj je stvoriti harmoniju strukture koja može arhitektonski i estetski funkcionirati samodostatno.
Važan element jesu želja pacijenta/klijenta i njegovo poimanje izgleda nosa, koje ne smije ugroziti funkcionalnost zahvata.
Gubitkom elasticiteta kože gornje vjeđe vaše lice postepeno podilazi dojmu umorne i potištene osobe. Napredovanjem stvaranja nabora suvišak kože prelazi rub vjeđe te estetski problem postaje i značaj funkcionalni, jer ometa uredan vid osobe. Operacija gornje vjeđe mora biti ravnoteža estetike i funkcionalnosti. S funkcionalnog stajališta količina preostale kože gornjeg kapka je mnogo važnija od količine same resecirane kože. Rez na koži mora se smjestiti u poziciju prirodnih pregiba kako bi bio minimalno uočljiv. Pristup se donekle razlikuje kod muškaraca gdje zagovaramo konzervativni pristup, za razliku od žena nastojimo maksimizirati estetske efekte. Gornjom blefaroplastikom istovremeno se radi resekcija kože, potkožnog masnog tkiva, te mišića kako bi ukupni efekt bio vremenski održiv u estetskom i funkcionalnom smislu.
Tehnika donje blefaroplastike zahtijeva znanje kirurga, kao i strpljivost klijenta u ostvarivanju konačnog efekta. U osoba kod kojih je elastičnost donje vjeđe održana te ne postoji značajan suvišak kože, moguće je suvišak masnih jastučića resecirati transkonjuktivalno. Otvorenim pristupom, transkutanom blefaroplastikom i incizijom kože uz donji rub vjeđe, moguće je resecirati višak kože, suvišak orbikularnog mišića, te ovisno o lokalnom nalazu resecirati suvišak masti ili napraviti njenu transpoziciju prema infraorbitalnoj regiji. Lateralnom kantopeksijom kojom se fiksira lateralni rub vjeđe za prednji orbitalni rub te dodano učvršćuje struktura donje vjeđe izbjegava se najčešća komplikacija ove operacije, ektropion. Transpozicijom masti orbitalne regije (lat. SOOF – sub orbicularis oculi fat) i njenim fiksacijom za infraorbitalnu regiju anatomski se ublažava prijelaz između donje vjeđe i obraza. Na sličan je način moguće riješiti i podočnjake medijalne regije oka (eng. tear trough defect). Konzervativan način rješavanja podočnjaka podrazumijeva i subperiostalno apliciranje dermalnih filera.
Nema niti jednog plastično rekonstruktivnog zahvata nakon kojeg na mjestu reza ne postoji ožiljak. Pitanje je samo je li Vaš plastično-estetski-rekonstruktivni kirug dovoljno dobro koristi suvremeni šivaći materijal, odnosno poštuje li načela plastične kirurgije kako bi tkivo bilo maksimalno sačuvano te cijelilo što mirnije; bez znakova pretjerane upale. Poziciraoniranje ožiljka (njegovoj smjera) je ključ kako bi i male iregularnosti naše oči slabije primjetile. Ožiljak (rez na koži) je potrebno postaviti u prirodne braze koje prate prirodne nabore kože lica i tijela.
Ispravljanje ožiljaka može biti kirurški izrazito zahtijevno, a osim same kirurške korekcije može uključivati aplicriranje protuupalnih stredstava u ožiljka te pravilnu postoperativnu njegu. U obziro dolazi i dodatno tretiranje ožiljka teleradioterapijom.
Keloid je posebna forma neželjenog ožiljka koji je karakteriziran izrazitim bujanjem vezivnog tkiva, te nastankom egzfotične hiperplastične lezije na koži (najčešće uške i regije iznad prsne kosti).
Abdominoplastika (dermolipektomija, eng. „tummy tuck“) je kirurški postupak odstranjenja suvišne kože i masnog tkiva trbuha. Operacija abdominoplastike ima nekoliko osnovnih principa, ali se može prilagoditi željama i potrebama pacijenta.
Potpuna abdominoplastika (klasično zatezanje trbuha) najčešći je zahvat za pacijente koji imaju izraženu opuštenost kože, višak masnog tkiva i razdvojenost mišića. Izvodi se pod općom anestezijom, a nakon operacije očekuje se boravak u klinici 2 do 3 dana. Tijekom operacije izrezuje se višak kože i masnog tkiva od pupka do neposredno iznad pubičnog područja. Po potrebi, može se učiniti zatezanje trbušnih mišića. Iza operacije ostaje manji ožiljak oko pupka koji je slabo vidljiv te dugi ožiljak na donjem dijelu trbuha, paralelno linijom donjeg rublja. Unatoč dugom ožiljku, pacijenti su najčešće vrlo zadovoljni zbog nove pravilne konture trbušne stijenke.
Mini abdominoplastika tj. manja abdominoplastika može biti prikladna za pacijente s malim viškom kože. I dalje je potrebna opća anestezija. Mini abdominoplastikom odstranjuje se koža i masno tkivo donjeg dijela trbuha ostavljajući horizontalni ožiljak iznad stidnih dlačica. Oko pupka ne ostaje ožiljak, ali se pupak može malo rastegnuti i dobiti drugačiji oblik.
Otokliza je postupak kojim se nastoji ispraviti uglavnom estetske, a manje funkcionalne nesavršenosti uha. Plastično-estetski rekonstruktivni postupak u fokus stavlja ispravak izgleda uške i formiranje uobičajenog estetsko poželjnog trodimenzionalnog izgleda uške. Taj postupak podrazumijeva u većoj mjeri remodeliranje hrskavice, a tek minimalno rad s kožom uške. Drugi važan element operacije je pozicioniranje tako formirane uške, tj. polaganje i fiksiranje uške za mastoidnu regiju. Time odstojeće (stršeće uške) dobivaju poželjan izgled i položaj.
Do danas je opisano preko stotinu različitih tehnika operacija uške, što nam zapravo govori da svakoj osobi treba pristupiti individualno te operaciju odabrati prema lokalnom nalazu koji ne podrazumijeva samo izgled uške neko i kvalitativne karakteristike kako hrskavice uške tako i kože.
Nadomještanje volumena i sjaja usnica punjačima hijaluronske kiseline (filerima) može u osoba kod kojih je vermilion (crvenilo) gornje usnice vrlo uzak, a usnica tanka, doprinijeti neželjenom estetskom efektu pretjerano ispupčenih - deformiranih (patkastih) usnica.
U takvih je osoba razborito predložiti kiruršku korekciju, posebno u onih osoba koji imaju neproporcionalno "visoku" gornju usnu. Kirurškim pristupom uz donji rub nosa dio kože gornje usnice se odstranjuje, usnica se skraćuje i pozicionira na višu razinu rezom koji nije uočljiv. Indirektno dolazi do everzije (izvrtanja) gornje usne s vidljivim i naglašenim crvenilom.
Direktno podizanje usnica rezovima uz gornji bočni kut usana također je jedno od mogućih kirurških opcija, ali uz rizik vidljivog postoperativnog ožiljka.
U većini slučajeva ne postoji niti jedna plastično estetska operacija kod koje je teže procijeniti krajnje dosege procedure kao što je kod korekcije vrata. S jedne strane, anatomsko-funkcionalni odnosi vrata operirane osobe te vještina i poznavanje anatomije vrata kirurga s druge strane ključni su elementi u planiranju operacije.
Plastičnom korekcijom vrata cilj je formirati što pravilniji cervikomentalni kut. Radi se o prostoru koji zatvara pravac čiji smjer polazi donjim rubom čeljusti te se okomito križa s pravcem prednje kože vrata. Kut bi trebao biti što jasnije definiran, a eventualna lučna komponentna bi trebala izostati.
Osim same kože, potkožnog masnog tkiva, brojne duboke strukture vrata mogu zmačajno utjecati ne estetski izgled regije: pozicija i položaj brada, veličina žlijezde slinovnica, indeks tjelesne težine kao i projekcija hrskavica grla. Planirana operacija se kod mlađih ljudi izvodi uglavnom središnjim (medijalnim) pristupom, dok se u starijoj životnoj dobi često kombinira sa operacijom zatezanja lica, te se izvodi bočnim (lateralnim) pristupom.
Augmentacija grudi je estetski zahvat kojim se dojka povećava postavljanjem implantata iznad ili ispod prsnog mišića. Na raspolaganju su implantati različitih veličina i oblika, a konačni izbor ovisi o želji pacijentice i anatomskim karakteristikama grudnog koša, kvaliteti kože i postojećeg tkiva dojke. Uz ugradnju implantata moguće je učiniti i transfer masnog tkiva radi konturiranja dojke (hibridna augmentacija).
Redukcija grudi (redukcijska mamoplastika) izvodi se kod pacijentica koje žele manje dojke, iz medicinskih ili estetskih razloga. Ovisno o veličini i razini spuštenosti (ptoze), rezovi mogu biti manji ili veći. Za manje podizanje dojki dovoljan je samo rez oko bradavice (cirkularna mastopeksija), gdje je ožiljak minimalno vidljiv.
Srednje redukcije i mastopeksije zahtijevaju i okomiti rez ispod bradavice (cirkumvertikalna mastopeksija), dok veće redukcije zahtijevaju i horizontalnu komponentu reza koja se nalazi na donjem rubu dojke te rez ima oblik sidra (inverted T). Donja komponenta reza se u stojećem položaju najčešće ne vidi jer se nalazi u brazdi ispod dojke.
Sinergija profesionalaca, njihovog znanja, iskustva, uz suvremenu opremu i najmoderniju tehnologiju daje kvalitetu; a kvaliteta čini razliku!
QMC čine iskusni zdravstveni djelatnici koji su dokazani eksperti u svojem području rada. Zajedno čine uigrani tim koji rješava sve medicinske probleme i zahtjeve klijenta.
Neprekidno pratimo najnovija medicinska otkrića i istraživanja, a dijagnostiku tretiramo u skladu s najvišim standardima medicinske struke.
Povjerljivost i sigurnost Vaših podataka u našoj poliklinici nalaze se na prvom mjestu. Diskrecija i povjerenje su postulati od kojih ne odstupamo.
Naša je misija formiranje odanog odnosa između pacijenata i liječnika temeljenog na medicinskoj izvrsnosti; održavanje kvalitete života pacijenta i brzo ozdravljenje.
Svakom našem pacijentu smo u potpunosti posvećeni i za svakoga tražimo najbolje individualno rješenje njegove bolesti ili estetskog problema.
Svakom pacijentu želimo dati svoje vrijeme, podršku i najbolju uslugu.