Gubitkom elasticiteta kože gornje vjeđe vaše lice postepeno podilazi dojmu umorne i potištene osobe. Napredovanjem stvaranja nabora suvišak kože prelazi rub vjeđe te estetski problem postaje i značaj funkcionalni, jer ometa uredan vid osobe. Operacija gornje vjeđe mora biti ravnoteža estetike i funkcionalnosti. S funkcionalnog stajališta količina preostale kože gornjeg kapka je mnogo važnija od količine same resecirane kože. Rez na koži mora se smjestiti u poziciju prirodnih pregiba kako bi bio minimalno uočljiv. Pristup se donekle razlikuje kod muškaraca gdje zagovaramo konzervativni pristup, za razliku od žena nastojimo maksimizirati estetske efekte. Gornjom blefaroplastikom istovremeno se radi resekcija kože, potkožnog masnog tkiva, te mišića kako bi ukupni efekt bio vremenski održiv u estetskom i funkcionalnom smislu.
Tehnika donje blefaroplastike zahtijeva znanje kirurga, kao i strpljivost klijenta u ostvarivanju konačnog efekta. U osoba kod kojih je elastičnost donje vjeđe održana te ne postoji značajan suvišak kože, moguće je suvišak masnih jastučića resecirati transkonjuktivalno. Otvorenim pristupom, transkutanom blefaroplastikom i incizijom kože uz donji rub vjeđe, moguće je resecirati višak kože, suvišak orbikularnog mišića, te ovisno o lokalnom nalazu resecirati suvišak masti ili napraviti njenu transpoziciju prema infraorbitalnoj regiji. Lateralnom kantopeksijom kojom se fiksira lateralni rub vjeđe za prednji orbitalni rub te dodano učvršćuje struktura donje vjeđe izbjegava se najčešća komplikacija ove operacije, ektropion. Transpozicijom masti orbitalne regije (eng. SOOF – sub orbicularis oculi fat) i njenim fiksacijom za infraorbitalnu regiju anatomski se ublažava prijelaz između donje vjeđe i obraza. Na sličan je način moguće riješiti i podočnjake medijalne regije oka (eng. tear trough defekt). Konzervativan način rješavanja podočnjaka podrazumijeva i subperiostalno apliciranje dermalnih filera.
