Kirurška ekscizija ostaje zlatni standard u liječenju većine kožnih tumora – kako dobroćudnih tako i zloćudnih. Pristup se individualno prilagođava vrsti tumora, njegovoj lokalizaciji, veličini, dubini i estetsko-funkcionalnoj važnosti zahvaćenog područja. Cilj je potpuno uklanjanje tumora s adekvatnim sigurnosnim rubom, uz što manju traumu okolnog tkiva i estetski prihvatljivo zatvaranje rane.

Najčešće korištena tehnika kod bazocelularnih i planocelularnih karcinoma, te manjih dobroćudnih tumora. Tumor se uklanja u cijelosti s unaprijed definiranom marginom zdravog tkiva, koja ovisi o kliničkoj i histološkoj procjeni. Rana se zatvara izravnim šivanjem čime se dobiva uski, linearni, estetski povoljan ožiljak.

Prednosti: jednostavna tehnika, brz oporavak, dobar estetski rezultat u ispravno odabranim slučajevima.
Ograničenja: nije pogodna za veće tumore ili u određenim regijama.

Kod većih tumora, tumora u estetski ili funkcionalno osjetljivim regijama (nos, vjeđe, uška, usne), ili u slučajevima kada se ne može dobiti primarno zatvaranje, koristi se rekonstrukcija lokalnim režnjem.

Režanj se planira tako da se iskoristi susjedno tkivo slične boje, teksture i debljine, koje se zarotira, transponira ili istegne kako bi pokrilo nastali defekt. Vrste lokalnih režnjeva uključuju:

• A-T režnjevi, V-Y režnjevi,Z-plastike
• rotacijski režnjevi
• bilobarni režnjevi
• rhomboidni režnjevi.

Prednosti: omogućuje zatvaranje defekata tamo gdje primarno zatvaranje nije moguće, uz dobar estetski ishod.
Ograničenja: zahtijeva više iskustva, dulje trajanje zahvata, pojaćano postoperativno praćenje.

U slučajevima kada postoji sumnja na zločudnu promjenu, a estetski ili funkcionalni zahvat ne bi bio opravdan prije potvrde dijagnoze, rana se ostavlja otvorena i prekriva sterilnim oblogama. Ova metoda se primjenjuje i u slučajevima gdje veličina defekta ne dopušta zatvaranje bez značajnog istezanja tkiva, ili kada je potreban dodatni kirurški zahvat nakon patohistološkog nalaza.

Rana tada cijeli sekundarno – spontanim stvaranjem granulacijskog tkiva i epitelizacijom – dok se ne dobije patohistološki nalaz koji određuje sljedeći korak:

• definitivna rekonstrukcija (npr. lokalni režanj),
• re-ekscizija s proširenim rubom (ako patohistološki nalaz pokaže zloćudni tumor s neadekvatnim rubovima),
• konzervativno praćenje (ako je patohistološki nalaz povoljan i cijeljenje uredno napreduje).

Prednosti: izbjegava nepotrebne estetske ili funkcionalne rekonstrukcije prije konačne dijagnoze.
Ograničenja: dulje cijeljenje, potreba za redovitim previjanjima