Patohistološka analiza (PHD) je dijagnostički postupak kojim se mikroskopski analizira uzorak tkiva uzet biopsijom ili tijekom operacije. Analiza omogućuje liječnicima da točno utvrde prirodu promjene – radi li se o normalnom, upalnom, benignom (dobroćudnom) ili malignom (zloćudnom) procesu.

Kako se provodi patohistološka analiza?

1. Uzorak tkiva se nakon uzimanja fiksira i obrađuje u laboratoriju.
2. Reže se na tanke slojeve i postavlja na stakalca.
3. Standardno se boji metodom hematoksilin-eozin (H&E), koja omogućuje pregled stanične i tkivne strukture pod mikroskopom.
4. Patolog potom analizira uzorak i izrađuje pisani nalaz s dijagnozom.

Patohistološka analiza koristi se u brojnim situacijama, uključujući:

• Sumnju na tumor ili karcinom
• Procjenu prirode promjene (je li dobroćudna ili zloćudna)
• Upalne i kronične bolesti (npr. crijeva, kože, štitnjače)
• Praćenje poznatih bolesti ili kontrolu rubova nakon kirurškog zahvata

Iako je hematoksilin-eozin temelj svake patohistološke analize, u nekim slučajevima potrebne su dodatne metode za jasnu i preciznu dijagnozu:

Imunohistokemija (IHC)

• Omogućuje otkrivanje specifičnih markera (bjelančevina) u stanicama
• Koristi se u onkologiji za razlikovanje vrsta tumora (npr. karcinom, limfom, melanom)
• Važna u otkrivanju metastaza nepoznatog podrijetla

Dodatne molekularne i genetske analize

• Provode se kod rijetkih tumora ili kada je potrebno profilirati tumor radi ciljanog liječenja
• Sve češće se koriste u personaliziranoj medicini i onkološkoj terapiji

Nalaz može potvrditi da je promjena:

• Benigna – npr. fibrom, lipom, adenom
• Zloćudna – npr. karcinom, melanom, limfom
• Upalna ili reaktivna – npr. granulom, autoimuna reakcija
• Ponekad i prekancerozna – što omogućuje pravovremeno liječenje