Tireoiditisi su skupni naziv za upalne bolesti štitnjače, koje mogu biti akutne, subakutne ili kronične. Ovisno o vrsti, mogu uzrokovati prolaznu hipertireozu, normalnu funkciju ili hipotireozu, a dugoročno mogu dovesti do smanjene funkcije štitnjače.

Najčešći oblici su:
• Hashimoto tireoiditis (kronični autoimuni tireoiditis) – najčešći oblik tireoiditisa, ujedno i najčešći uzrok hipotireoze.
• Subakutni (de Quervain) tireoiditis – najčešće nakon virusnih infekcija, s bolnom povećanom štitnjačom.
• Postporođajni tireoiditis – upala štitnjače koja nastaje nekoliko mjeseci nakon poroda.
• Akutni (bakterijski) tireoiditis – rijedak, ali potencijalno opasan oblik, uzrokovan bakterijskom infekcijom.

Važno: tireoiditisi nisu tumori, ali mogu promijeniti veličinu i izgled štitnjače, stvarati čvorove ili strumu i ponekad zahtijevati kirurško liječenje.

Hashimoto tireoiditis je autoimuna bolest, kod koje tijelo stvara protutijela (anti-TPO, anti-Tg) koja napadaju štitnjaču.

Najvažniji čimbenici rizika su:
• Genetska sklonost – češće se javlja u obiteljima s autoimunim bolestima (diabetes tip 1, celijakija, vitiligo).
• Ženski spol i dob između 30 i 50 godina.
• Hormonalne promjene – trudnoća, menopauza.
• Visok unos joda ili pojedini lijekovi (amiodaron, litij) mogu ubrzati razvoj bolesti.

Važno: Hashimoto često dugo nema simptoma, otkrije se slučajno putem laboratorija ili ultrazvuka.

Simptomi ovise o fazi i vrsti upale:

Kod Hashimoto tireoiditisa:

• dugo može biti bez simptoma,
• kasnije dolazi do hipotireoze s umorom, hladnoćom, sporim metabolizmom, povećanjem tjelesne mase, suhom kožom i kosom, promuklošću.
• štitnjača može biti blago povećana i neravne strukture, ali obično nije bolna.

Kod subakutnog (de Quervain) tireoiditisa:

• bolna, osjetljiva štitnjača, bol se širi prema čeljusti ili uhu,
• povišena temperatura, slabost,
• u početku prolazna hipertireoza, kasnije moguća kratka hipotireoza i na kraju oporavak.

Kod postporođajnog tireoiditisa:

• nekoliko mjeseci nakon poroda, često najprije blaga hipertireoza, potom kratkotrajna hipotireoza.

Standardna obrada uključuje:
• Laboratorijske pretrage (TSH, FT4, FT3),
• autoimuna protutijela (anti-TPO i anti-Tg), koja su kod Hashimoto povišena,
• ultrazvuk štitnjače, koji kod Hashimoto pokazuje neujednačenu, „patchy“ strukturu.

Kirurško liječenje nije standard za Hashimoto ni većinu tireoiditisa, jer su to prvenstveno endokrinološke bolesti.
Ali operacija može biti potrebna:

• ako štitnjača toliko naraste da pritišće dušnik ili jednjak,
• ako se razvije multinodozna struma s čvorovima,
• ili se na ultrazvuku pojave suspektne promjene koje traže punkciju (FNA) i Bethesda evaluaciju.

U QMC-u provodimo kompletan multidisciplinarni pristup, koji uključuje:

• Specijalistički ORL pregled, s procjenom pokretljivosti glasnica ako postoji struma ili sumnjivi čvor.
• Ultrazvuk štitnjače visoke rezolucije, za analizu strukture, veličine, prokrvljenosti i eventualnih čvorova.
• Laboratorijsku analizu hormona (TSH, FT4, FT3) i protutijela (anti-TPO, anti-Tg).
• Po potrebi FNA (punkciju čvorova) pod ultrazvukom i citološku analizu prema Bethesda sustavu.

• Hashimoto tireoiditis liječi se kad dođe do hipotireoze, uzimanjem levotiroksina (sintetskog T4).
  Terapija je doživotna, individualno se dozira prema TSH i lako se kontrolira.
• Subakutni tireoiditis (de Quervain) liječi se analgeticima i nesteroidnim protuupalnim lijekovima (ibuprofen, diklofenak), a kod težih slučajeva kortikosteroidima.
  Većina bolesnika potpuno se oporavi kroz nekoliko mjeseci.
• Postporođajni tireoiditis najčešće prolazi sam, a hormoni se nadoknađuju samo ako dođe do izražene hipotireoze.