Hipertireoza označava stanje u kojem štitnjača proizvodi previše hormona (T3 i T4), što ubrzava metabolizam i utječe na gotovo sve organe.
Najčešći uzroci su:

• Gravesova bolest – autoimuna bolest u kojoj antitijela stimuliraju štitnjaču na pretjerano lučenje hormona.
• Toksični adenom – čvor u štitnjači koji sam proizvodi hormone, neovisno o kontroli TSH.
• Multinodozna toksična struma – više čvorova koji preuzimaju funkciju i stvaraju višak hormona.
• Rjeđe: subakutni tireoiditis (privremeno otpuštanje hormona uslijed upale), ili prekomjerno uzimanje hormona izvana.

Važno je naglasiti da hipertireoza nije isto što i struma – struma znači povećanje štitnjače, dok hipertireoza znači povećanu funkciju, iako se ova stanja često preklapaju.

Najvažniji poznati čimbenici rizika su:

• Genetska sklonost – posebno za Gravesovu bolest, koja se češće javlja u obiteljima s autoimunim bolestima.
• Spol i dob – najčešća je u žena između 20. i 40. godine.
• Stres, infekcije ili hormonske promjene mogu potaknuti aktivaciju bolesti.
• Pušenje – povećava rizik za Gravesovu orbitopatiju (promjene na očima) i težak oblik bolesti.

Važno: većina pacijenata nema jasne faktore rizika, zbog čega su prepoznavanje simptoma i pravodobne laboratorijske pretrage ključni.

Hipertireoza najčešće zahvaća cijelo tijelo zbog ubrzanog metabolizma. Tipični simptomi su:

• Palpitacije (ubrzan i/ili nepravilni rad srca), povišen krvni tlak.
• Nervoza, razdražljivost, nesanica, osjećaj unutarnjeg nemira.
• Pojačano znojenje, osjećaj vrućine, crvenilo kože.
• Gubitak tjelesne mase unatoč dobrom apetitu.
• Učestale stolice, ponekad proljevi.
• Tremor ruku, slabost mišića (posebno natkoljenica).
• Kod Gravesove bolesti mogu se javiti promjene na očima (suzenje, osjećaj pijeska, ispupčenje očiju – egzoftalmus).

Stariji bolesnici mogu imati atipičnu sliku – dominira umor, slabost i srčane aritmije.

➡ Napomena:
Čak i kod Bethesda II (benigno) postoji rezidualni ukupni rizik za karcinom do oko 10%, zbog čega je važno redovito praćenje ultrazvukom. Bez obzira na Bethesda klasifikaciju, bilo koji čvor u štitnjači može biti indikacija za operaciju ako uzrokuje mehaničke smetnje, estetske neprilike, pokazuje brzi rast ili izaziva kliničku i ultrazvučnu sumnju na malignitet.

Kod Gravesove bolesti citologija se najčešće ne radi jer nema pojedinačnih sumnjivih čvorova, ali ultrazvuk pokazuje **difuzno uvećanje i pojačanu prokrvljenost („vatromet na Doppleru“) **.

U QMC-u provodimo cjelovit i multidisciplinarni pristup, koji uključuje:

• Laboratorijsku analizu hormona (TSH, FT4, FT3) i autoimunih protutijela (TRAb kod Gravesa).
• Ultrazvuk štitnjače i vrata visoke rezolucije, za procjenu veličine, strukture i prokrvljenosti.
• Scintigrafiju štitnjače kod toksičnih čvorova za razlikovanje difuzne od čvorovite hipertireoze.
• Po potrebi oftalmološki pregled ako su prisutne promjene na očima.

Vrsta liječenja ovisi o uzroku, dobi pacijenta i kliničkoj slici:

• Medikamentozno (antitireoidni lijekovi – metimazol ili propiltiouracil), obično kroz 12-18 mjeseci, uz redovite kontrole.
• Radiojodna terapija (I-131) – koristi se za trajno smanjenje funkcije štitnjače, posebno kod toksičnih adenoma i multinodozne toksične strume.
• Kirurško liječenje (najčešće subtotalna ili totalna tireoidektomija) indicirano je kod velikih guša, sumnje na rak, trudnoće kod koje se bolest ne može stabilizirati lijekovima ili kod teške Gravesove orbitopatije.