Hiperparatireoidizam je poremećaj u kojem doštitne (paratireoidne) žlijezde stvaraju previše paratireoidnog hormona (PTH), zbog čega dolazi do povišenja kalcija u krvi (hiperkalcemija) i smanjenja fosfora.
Paratireoidne žlijezde su male, veličine graška (5-7 mm), obično ih ima četiri, smještene su straga uz štitnjaču i imaju ključnu ulogu u održavanju ravnoteže kalcija i fosfora u organizmu.

Najčešći uzrok hiperparatireoidizma su dobroćudni tumori (adenomi) jedne od doštitnih žlijezda. Rjeđe se radi o hiperplaziji svih žlijezda ili iznimno o karcinomu doštitne žlijezde (manje od 1% slučajeva).

Vrlo je važno razlikovati tri osnovna oblika jer imaju različito porijeklo, klinički tijek i liječenje.

Primarni hiperparatireoidizam

• Najčešći oblik (preko 80-85% slučajeva).
• Uzrokovan je najčešće dobroćudnim adenomom jedne doštitne žlijezde, rjeđe hiperplazijom više žlijezda ili izuzetno rijetko karcinomom.
• Posljedica je nekontroliranog lučenja PTH, što dovodi do povišenog kalcija u krvi (hiperkalcemije) i smanjenog fosfora.

Sekundarni hiperparatireoidizam

• Najčešće se javlja kod kronične bubrežne bolesti (stadiji 4 i 5) kada bubrezi ne mogu aktivirati vitamin D i izlučiti fosfat.
• To vodi do dugotrajno sniženog kalcija, što stimulira doštitne žlijezde na pojačani rad (hiperplaziju) i povećano lučenje PTH, ali kalcij ostaje nizak ili u donjim granicama.

Tercijarni hiperparatireoidizam

• Razvija se nakon dugotrajnog sekundarnog hiperparatireoidizma, osobito u pacijenata na dugogodišnjoj dijalizi.
• Žlijezde postanu autonomne, nastavljaju nekontrolirano lučiti PTH čak i kad se metabolizam kalcija normalizira (npr. nakon transplantacije bubrega), pa nastaje hiperkalcemija slično kao kod primarnog oblika.

• Kosti: povišeni PTH izvlači kalcij iz kostiju ➔ osteopenija, osteoporoza, povećan rizik prijeloma.
• Bubrezi: višak kalcija stvara uvjete za bubrežne kamence (nefrolitijaza) i može dugoročno oštetiti bubrežnu funkciju.
• Kardiovaskularni sustav: može doprinijeti povišenom krvnom tlaku i poremećajima srčanog ritma.
• U rijetkim zanemarenim slučajevima razvija se osteitis fibrosa cystica, težak oblik koštane bolesti.

U QMC-u provodimo kompletnu dijagnostiku:

Laboratorijske pretrage krvi i mokraće:
• povišeni kalcij u krvi (hiperkalcemija),
• povišeni ili neprikladno normalni PTH,
• sniženi fosfor,
• ponekad povišeni markeri koštane razgradnje (osteokalcin, CTx).
• često povišen kalcij u 24-satnoj mokraći.

Ultrazvuk vrata:
• može otkriti uvećanu doštitnu žlijezdu (adenom).

Sestamibi scintigrafija (paratiroidna scintigrafija):
• najpouzdanija metoda za preciznu lokalizaciju adenoma, neophodna za planiranje operacije.

DEXA denzitometrija:
• za procjenu gustoće kostiju i rizika od prijeloma.

Primarni hiperparatireoidizam

• Jedino definitivno liječenje je operacija (paratireoidektomija) kojom se uklanja adenom ili hiperplastične žlijezde.
• Kod većine bolesnika uklanja se samo jedna žlijezda (adenom), uz provjeru ostalih.
• Time se sprječava progresija osteoporoze i nastanak bubrežnih kamenaca.

Sekundarni hiperparatireoidizam

• Liječi se kontrolom osnovnog uzroka:

• regulacija fosfata u krvi,
• nadoknada aktivnog vitamina D (kalcitriol),
• prehrana s manje fosfora.
• Operacija se radi samo kod vrlo uznapredovalih slučajeva s nekontroliranim PTH.

Tercijarni hiperparatireoidizam

• Ako žlijezde postanu autonomne i nastane hiperkalcemija nakon transplantacije, također je indicirana operacija.