Struma ili guša označava uvećanje štitnjače, koje može biti:

• difuzno (povećana cijela štitnjača bez čvorova), ili
• nodularno (prisutan jedan ili više čvorova).

Najčešći oblici strume su:

• Nodularna hiperplazija (multinodozna struma) – posljedica dugotrajnog poticanja štitnjače na rast, najčešće zbog blagog manjka joda ili povećanih potreba za hormonima (pubertet, trudnoća).
• Koloidni čvorovi – dobroćudni, ispunjeni koloidom (tvar koju normalno proizvode folikuli štitnjače).
• Autonomni (toksični) adenom – čvor koji sam proizvodi hormone, neovisno o TSH-u, i može dovesti do hipertireoze.

Važno je istaknuti da većina povećanja štitnjače i čvorova nije zloćudna, no zbog mogućnosti da se benigno stanje zamaskira u nešto ozbiljnije, potreban je pažljiv dijagnostički pristup i praćenje.

Najčešći poznati čimbenici rizika su:

• Nedostatak joda u prehrani, što dovodi do kroničnog poticanja štitnjače na rast.
• Genetska predispozicija – učestalije u nekim obiteljima.
• Spol i dob – češća u žena i s godinama.
• Hormonalne promjene (pubertet, trudnoća, menopauza) mogu potaknuti rast.
• Autoimune bolesti štitnjače, poput Hashimoto tireoiditisa, koji uz upalu može dovesti do povećanja i stvaranja čvorova.

Važno: iako su ovi faktori poznati, mnogi pacijenti sa strumom nemaju nikakve jasne predispozicije, zbog čega su redoviti pregledi važni.

U početku struma najčešće ne izaziva nikakve simptome i otkrije se slučajno, palpacijom ili ultrazvukom.

Simptomi koji mogu pobuditi sumnju uključuju:

• Vidljivo ili opipljivo povećanje prednje strane vrata, koje polako raste.
• Osjećaj pritiska ili nelagode u vratu, osobito pri gutanju ili pri ležanju.
• Poteškoće s gutanjem ili disanjem, ako povećana štitnjača pritišće jednjak ili dušnik.
• Kod funkcionalnih čvorova (autonomni adenomi) mogu se javiti i simptomi ubrzanog

➡ Napomena:
Čak i kod Bethesda II (benigno) postoji rezidualni ukupni rizik za karcinom do oko 10%, zbog čega je važno redovito praćenje ultrazvukom. Bez obzira na Bethesda klasifikaciju, bilo koji čvor u štitnjači može biti indikacija za operaciju ako uzrokuje mehaničke smetnje, estetske neprilike, pokazuje brzi rast ili izaziva kliničku i ultrazvučnu sumnju na malignitet.

U QMC-u provodimo kompletan i multidisciplinarni pristup, koji uključuje:

• Specijalistički ORL pregled s indirektnom ili fleksibilnom laringoskopijom, kako bi se prije operacije provjerila pokretljivost glasnica.
• Ultrazvuk štitnjače i vrata visoke rezolucije, kojim se procjenjuju veličina, struktura, kapsula, prokrvljenost čvorova i izgled limfnih čvorova.
• FNA pod kontrolom UZV-a, u suradnji s iskusnim citologom, za maksimalnu dijagnostičku točnost.
• Po potrebi i laboratorijske hormone (TSH, FT4, FT3), te scintigrafiju kod sumnje na funkcionalni čvor.

Vrsta liječenja ovisi o veličini, funkciji i simptomima.

• Većina benignih čvorova i struma samo se prati ultrazvukom.
• Ako čvor preraste 4 cm, raste, uzrokuje teškoće pri gutanju/disanju ili estetski smeta, preporučuje se operacija (najčešće lobektomija).
• Kod autonomnih (toksičnih) čvorova koji stvaraju višak hormona, liječenje može uključiti radiojod ili operaciju.