Tumori štitnjače obuhvaćaju promjene u tkivu štitnjače koje mogu biti benigne dobroćudne) ili maligne (zloćudne).

Najčešći benigni tumori su:

• Folikularni adenomi – ograničeni čvorovi nastali umnožavanjem folikularnih stanica.
• Nodularna hiperplazija (multinodozna struma) – posljedica dugotrajnog stimuliranja štitnjače (npr. kod nedostatka joda).

Maligni tumori štitnjače (karcinomi) dijele se na:

• Papilarni karcinom – najčešći oblik (80-85%), polako raste, ali često metastazira u limfne čvorove vrata.
• Folikularni karcinom – češće metastazira krvotokom u kosti i pluća.
• Medularni karcinom – nastaje iz C-stanica koje luče kalcitonin, može biti dio nasljednog MEN2 sindroma (RET mutacija).
• Anaplastični karcinom – rijedak (<2%) ali vrlo agresivan, javlja se uglavnom kod starijih osoba i ima lošu prognozu.

Važno je istaknuti da većina čvorova štitnjače ipak nije zloćudna, no zbog mogućnosti maligniteta potreban je pažljiv dijagnostički pristup.

U ranoj fazi većina tumora štitnjače ne daje nikakve simptome i otkrije se slučajno, palpacijom ili ultrazvukom.

Simptomi koji mogu pobuditi sumnju uključuju:

• Bezbolna kvržica na prednjem dijelu vrata, koja ne nestaje i često polako raste.
• Poteškoće s disanjem ili gutanjem, ako tumor pritišće dušnik ili jednjak.
• Promuklost može ukazivati na zahvaćanje povratnog živca (n. laryngeus recurrens) koji pokreće glasnice.
• Kod medularnog karcinoma ponekad se javljaju učestali proljevi, zbog prekomjernog lučenja kalcitonina.

➡ Napomena:
Čak i kod Bethesda II (benigno) postoji rezidualni ukupni rizik za karcinom do oko 10%, zbog čega je važno redovito praćenje ultrazvukom. Bez obzira na Bethesda klasifikaciju, bilo koji čvor u štitnjači može biti indikacija za operaciju ako uzrokuje mehaničke smetnje, estetske neprilike, pokazuje brzi rast ili izaziva kliničku i ultrazvučnu sumnju na malignitet.

U QMC-u provodimo cjelovit i multidisciplinarni pristup, koji uključuje:

• Specijalistički ORL pregled s indirektnom ili fleksibilnom laringoskopijom za provjeru pokretljivosti glasnica prije operacije.
• Ultrazvuk štitnjače i vrata visoke rezolucije, kojim se procjenjuju veličina, struktura, kapsula, prokrvljenost i izgled limfnih čvorova.
• FNA pod kontrolom UZV-a, u suradnji s iskusnim citologom za maksimalnu dijagnostičku točnost.
• Kod sumnje na medularni karcinom dodatno radimo kalcitonin, te CEA,
• CT ili MR vrata i medijastinuma, osobito kod retrosternalnog širenja ili sumnje na zahvaćanje okolnih struktura.

Vrsta liječenja ovisi o vrsti tumora, veličini, proširenosti i rezultatima citologije.

• Papilarni i folikularni karcinom: najčešće se liječe lobektomijom ili totalnom tireoidektomijom, uz moguću disekciju limfnih čvorova. Nakon operacije slijedi radiojodna terapija (I-131) za uništavanje preostalih mikrometastaza i supresijska terapija levotiroksinom radi snižavanja TSH.
• Medularni karcinom: zahtijeva totalnu tireoidektomiju s centralnom i lateralnom disekcijom vrata jer se rano širi limfnim putem.
• Anaplastični karcinom: najčešće se liječi palijativno (zračenje, kemoterapija, eventualna debulking operacija) zbog uznapredovalosti bolesti.
• Benigni nodusi (Bethesda II): prate se ultrazvukom, osim ako narastu preko 2-4 cm, uzrokuju poteškoće pri gutanju ili disanju, ili iz estetskih razloga, kada je također indicirana operacija.