Atrofija glasnica i pseudosulcus su dvije različite kliničke promjene koje se mogu javiti zasebno ili istovremeno, osobito kod starijih osoba ili pacijenata s kroničnim nadražajem grkljana. Obje mogu biti uzrok dugotrajne promuklosti, slabog glasa i vokalnog zamora, ali imaju različite uzroke i pristup liječenju.

Atrofija glasnica označava smanjenje mišićne mase i tonusa glasničkog mišića (m. vocalis), što rezultira tankim, „uparenim“ glasnicama koje se ne zatvaraju potpuno tijekom govora.

Najčešći uzroci:
• Starenje (presbyphonia) – prirodni gubitak mišićnog tonusa s godinama.
• Neurološka oštećenja – blage pareze, kronična denervacija.
• Hormonalni utjecaji, osobito kod žena u postmenopauzi.
• Rjeđe – miopatije ili kronična neupotreba glasa.

Pseudosulcus je uzdužno ulegnuće (brazda) duž donje margine glasnice koje nalikuje sulcusu (pravom ožiljnom utoru), ali nastaje kao posljedica otoka sluznice i edema – najčešće zbog laringofaringealnog refluksa (LPR).

Najčešći uzroci:
• Tihi refluks kiseline (LPR) – najčešći uzrok.
• Kronični nadražaj grkljana (npr. pušenje, suhi zrak).
• Ponekad kao reakcija na virusnu ili bakterijsku infekciju.

U oba slučaja glavni simptom je promuklost, ali postoje nijanse:

Simptomi atrofije glasnica:
• Slab, tih ili „prozračan“ glas, bez puno snage.
• Glasovni zamor već nakon kratkog govora.
• Poteškoće s projekcijom glasa, osobito u buci.
• Osjećaj da trebate „tiskati glas“ kako bi vas se čulo.

Simptomi pseudosulkusa:
• Promuklost koja dolazi i prolazi.
• Peckanje, knedla u grlu, potreba za stalnim čišćenjem grla.
• Suhi kašalj, osobito ujutro.
• Ponekad bez jasnih simptoma – otkrije se slučajno pri pregledu glasnica.

U QMC-u provodimo preciznu dijagnostiku glasnica, koristeći najmoderniju tehnologiju i multidisciplinarni pristup:

• Specijalistički ORL i fonijatrijski pregled, s detaljnom anamnezom (dob, profesija, refluks, neurološke bolesti).
• Fleksibilna laringoskopija (fiberskopija) – omogućuje direktni prikaz glasnica u pokretu.
• Stroboskopija glasnica – ključna za razlikovanje atrofije, pareze, ožiljnih promjena i edema.
• Procjena zatvaranja glotisa, amplituda vibracije i masa glasnice.
• Dijagnostika refluksa (upitnici, po potrebi pH-metrija).
• Po potrebi neurološka obrada ili hormonska evaluacija.

Liječenje ovisi o uzroku i težini simptoma – najčešće se kombinira konzervativni i intervencijski pristup.

Kod atrofije glasnica:
• Fonijatrijska terapija i logopedske vježbe – jačanje glasa, kontrola disanja.
• Vokalna augmentacija (medijalizacija) – injekcija hijalurona, kolagena ili masti u glasnicu za poboljšanje zatvaranja.
• Tiroplastika – kirurška opcija kod trajne slabosti i velikih glotičnih defekata.
• Hormonalna korekcija – kod žena u menopauzi.

Kod pseudosulkusa:
• Terapija laringofaringealnog refluksa (LPR) – dijetne mjere, IPP terapija, podizanje uzglavlja.
• Promjena životnih navika – prestanak pušenja, izbjegavanje začinjene hrane, alkohola, kave.
• Vokalna edukacija – u slučaju kroničnog naprezanja glasa.
• Rijetko je potreban kirurški zahvat – osim ako se razvije pravi sulcus.