Leukoplakija glasnica označava bijele zadebljale naslage na sluznici glasnica, koje nastaju zbog kronične iritacije sluznice. Radi se o tzv. prekanceroznim promjenama, što znači da leukoplakija nije rak, ali ima potencijal da se razvije u karcinom grkljana ako se ne prepozna i ne liječi na vrijeme.

Leukoplakija može biti:
• Benigna hiperkeratoza – zadebljanje površinskog sloja bez displazije.
• Displazija niskog ili visokog stupnja – rani oblik poremećaja rasta stanica koji može napredovati u karcinom.
• In situ karcinom – zadnji stadij prije razvoja invazivnog raka.

Važno: vizualni izgled leukoplakije nije dovoljan za razlikovanje benignih i malignih promjena – ključna je biopsija i patohistološka analiza.

Najvažniji poznati čimbenici rizika su:
• Pušenje – daleko najvažniji uzrok leukoplakije i karcinoma grkljana.
• Kronična vokalna trauma i prenaprezanje glasa.
• Alkohol, osobito u kombinaciji s pušenjem.
• Gastroezofagealni refluks (GERB) – dugotrajno vraćanje kiseline iz želuca u grkljan.
• Starija životna dob i muški spol – statistički češća pojava.

Važno: iako se najčešće javlja kod pušača, leukoplakija se može razviti i kod osoba bez tih faktora – zato je svaka bijela lezija na glasnicama indikacija za ORL obradu.

Najčešći simptomi su:
• Kronična promuklost, osobito ako traje dulje od 3 tjedna.
• Grub, nepravilan glas, osjećaj smanjene „čistoće“ tona.
• Osjećaj stranog tijela ili nadražaja u grlu.
• Ponekad kašalj ili potreba za stalnim „pročišćavanjem glasa“.
• Leukoplakija je najčešće bezbolna i ne stvara smetnje pri gutanju.

U QMC-u provodimo kompletnu i ciljanju dijagnostiku, koja uključuje:
• Specijalistički ORL i fonijatrijski pregled s fokusom na anamnezu o pušenju, glasu i refluksnim simptomima.
• Fleksibilnu laringoskopiju (fiberskopiju) – kojom se otkrivaju bijele naslage na slobodnom rubu jedne ili obje glasnice.
• Stroboskopiju, kojom se procjenjuje sposobnost vibracije – rigidna lezija često smanjuje pokretljivost glasnice.
• Biopsiju promjene pod mikroskopom (mikrolaringoskopija u općoj anesteziji) – jedina pouzdana metoda za određivanje stupnja promjene i isključenje karcinoma.

Liječenje ovisi o vrsti i stupnju patohistološkog nalaza:

• Eliminacija rizičnih faktora – apsolutni prestanak pušenja i alkohola, terapija refluksa, glasovna higijena.
• Mikrokirurško uklanjanje promjene (mikrolaringokirurgija) – standard kod sumnjivih ili nepovratnih promjena. Cilj je potpuno odstraniti sumnjivu leziju uz očuvanje zdrave glasnice.
• Redoviti ORL nadzor svakih 3-6 mjeseci – osobito kod leukoplakije bez displazije (tzv. „watchful waiting“).
• U rijetkim slučajevima lokalna terapija ablacijom (laserom) – koristi se kod površnih lezija koje se ponavljaju.