Pareza glasnice označava smanjenu pokretljivost jedne ili obje glasnice, dok paraliza znači potpunu nepokretljivost. Glasnice se normalno moraju zatvarati i otvarati prilikom govora i disanja – ako je jedna od njih oslabljena ili nepokretna, dolazi do poremećaja glasa, disanja i gutanja.

Pareza može biti:
• Jednostrana – najčešći oblik, često prolazan.
• Obostrana – rjeđa, ali potencijalno opasna jer može otežati disanje.

Važno je razlikovati parezu (djelomična funkcija) i paralizu (potpuni gubitak funkcije), jer pristup liječenju može biti potpuno različit.

Uzroci mogu biti brojni – od neuroloških do kirurških ili tumorskih:

• Oštećenje povratnog živca (n. laryngeus recurrens) – najčešći uzrok. Može nastati:
  – nakon operacije štitnjače, vrata, kralježnice ili srca,
  – zbog tumora štitnjače, medijastinuma, pluća ili jednjaka,
  – kao posljedica virusne infekcije (npr. neuritis).
• Neurološke bolesti – Parkinsonova bolest, multipla skleroza, moždani udar.
• Idiopatski uzroci – kod 30–40% bolesnika uzrok ostaje nepoznat.
• Trauma vrata ili dugotrajna intubacija.

Simptomi ovise o tome je li zahvaćena jedna ili obje glasnice:

Kod jednostrane pareze/paralize:
• Kronična promuklost i slab glas.
• Poteškoće s govornim zamorom, osobito pri duljem govoru ili pjevanju.
• Osjećaj nedostatka zraka pri govoru.
• Povremeno gušenje pri gutanju, posebno tekućina.
• Nadražajni kašalj ili „curenje“ glasa.

Kod obostrane paralize:
• Kratak dah (stridor), osobito pri naporu.
• Tiho, šaptavo govorenje, ponekad bez mogućnosti proizvodnje glasa.
• U težim slučajevima – potreba za hitnim kirurškim zahvatom zbog opstrukcije dišnog puta.

U QMC-u provodimo ciljanu dijagnostiku glasnica i živčane funkcije grkljana, uključujući:

• Specijalistički ORL i fonijatrijski pregled, uz detaljnu anamnezu (operacije, infekcije, bolesti).
• Fleksibilnu laringoskopiju (fiberskopiju) – zlatni standard za vizualizaciju glasnica u stvarnom vremenu.
• Stroboskopiju – za analizu eventualnog preostalog pokreta i sposobnosti zatvaranja glotisa.
• Ultrazvuk štitnjače i vrata, ako postoji sumnja na tumorsku masu ili postoperativnu komplikaciju.
• MR, CT vrata i toraksa, u suradnji s radiologom – osobito kod sumnje na tumorsku kompresiju živca.
• Laringoelektromiografija (EMG) – po potrebi za procjenu funkcije mišića grkljana.

Liječenje ovisi o uzroku, trajanju i stupnju smetnji:

• Fonijatrijska terapija i glasovna rehabilitacija – prvi korak kod svih oblika pareze, osobito u ranom stadiju.
• Vokalna augmentacija (medijalizacija glasnice) – ubrizgavanje hijalurona, kolagena ili drugog materijala u nepokretnu glasnicu kako bi se poboljšalo zatvaranje i stabilizirao glas.
• Tiroplastika (tip I) – operativna ugradnja implantata koji trajno pomiče glasnicu bliže drugoj, poboljšavajući fonaciju.
• Lateralizacija ili traheotomija – kod obostrane paralize s otežanim disanjem.
• Liječenje osnovne bolesti – kod neuroloških ili infektivnih uzroka.