Polipi i ciste glasnica spadaju u benigne promjene na sluznici glasnica koje mogu značajno narušiti glas. Obično nastaju kao posljedica mehaničke traume, infekcija ili kroničnog prenaprezanja glasa, osobito kod profesionalnih govornika i pjevača.

Polipi glasnica su obično:
• mekane, želatinozne ili hemoragične tvorbe,
• pedunkulirani (na peteljci) ili sesilni,
• smjereni prema sredini glotisnog prostora,
• češće jednostrani.

Ciste glasnica su:
• obložene epitelom i smještene dublje u sluznicu,
• češće zaobljene, čvrste i žućkaste,
• rijetko pucaju spontano,
• mogu biti retencijske (upalne) ili epidermoidne (urođene).

Obje lezije mogu uzrokovati značajne glasovne smetnje, bez obzira na svoju dobroćudnu prirodu.

Najčešći rizični čimbenici uključuju:

• Kronično glasovno prenaprezanje, osobito kod pjevača, učitelja, trenera i govornika.
• Jednokratna vokalna trauma, poput jakog vikanja ili kašlja.
• Virusne ili bakterijske infekcije koje narušavaju integritet sluznice.
• Refluks želučane kiseline (LPR) koji dovodi do kronične upale grkljana.
• Hormonalni utjecaji i pušenje koji dodatno isušuju i oštećuju sluznicu.

Važno: polipi i ciste nisu zloćudni, ali mogu narušiti funkciju glasa do te mjere da osoba više ne može govoriti bez napora.

Najčešći simptomi su:

• Promuklost koja traje dulje od 2–3 tjedna.
• Nepravilan, hrapav ili „prerezan“ glas.
• Gubitak glasovne izdržljivosti, osobito pri govoru u buci ili pjevanju.
• Tišina ili „pucanje“ glasa pri određenim tonovima.
• Osjećaj stranog tijela ili „knedle“ u grlu.
• Ponekad poteškoće s disanjem, ako je polip velik.

U QMC-u provodimo preciznu dijagnostiku glasnica, koristeći najmoderniju tehnologiju:

• Specijalistički ORL i fonijatrijski pregled, s fokusom na simptome, trajanje i profesionalne glasovne zahtjeve.
• Fleksibilnu ili rigidnu laringoskopiju (fiberskopiju) – prikazuje veličinu, izgled i lokalizaciju lezije.
• Stroboskopiju glasnica, kojom se procjenjuje amplituda vibracija, simetrija zatvaranja i utjecaj promjene na fonaciju.
• Procjena vokalnih navika i tehničkih pogrešaka u govoru, osobito kod profesionalaca.
• Po potrebi dodatne pretrage – refluksna obrada, pH-metrija, UZV vrata (ako postoji sumnja na dodatne promjene).

Liječenje ovisi o vrsti, veličini i simptomima:

• Mikrolaringokirurgija pod općom anestezijom – zlatni standard za trajne polipe i ciste. Radi se precizno, mikroskopski, bez oštećenja zdrave sluznice.
• Glasovna terapija i logopedska rehabilitacija – prije i nakon operacije, osobito kod pjevača i govornika.
• Vokalna higijena – hidracija, izbjegavanje šaptanja i pušenja, korekcija tehnike.
• Liječenje refluksa, ako je prisutan kao pridruženi faktor.
• U vrlo ranim slučajevima – praćenje i fonijatrijska terapija, no većina trajnih polipa i cista zahtijeva kirurško uklanjanje.