
Otoplastika je kirurški zahvat kojim se korigiraju oblik, položaj i proporcije uške. Najčešće se izvodi kod pacijenata s odstojećim ušima, odnosno ušima koje su izraženije odmaknute od glave. Cilj otoplastike nije neprirodno prilijepiti uške uz glavu, već postići prirodan, skladan i proporcionalan izgled uški koji odgovara licu pacijenta.
Odstojeće uši najčešće nastaju zbog slabije razvijenog prirodnog nabora ušne hrskavice, povećane ušne školjke ili kombinacije više anatomskih čimbenika. Budući da oblik uški ne utječe na sluh niti predstavlja zdravstveni rizik, operacija odstojećih uški najčešće se izvodi iz estetskih i psiholoških razloga.
Kod djece odstojeće uši mogu biti razlog zadirkivanja i smanjenog samopouzdanja, dok se odrasli pacijenti najčešće odlučuju za korekciju uški zbog dugotrajnog nezadovoljstva njihovim izgledom.
Otoplastika, odnosno kirurška korekcija uški, zahvat je kojim se mijenja položaj i oblik uške kako bi se smanjilo njezino odstajanje od glave i poboljšala simetrija.
Tijekom zahvata kirurg prema individualnoj anatomiji pacijenta oblikuje hrskavicu, naglašava prirodne nabore uške i po potrebi smanjuje udaljenost uške od glave.
Cilj otoplastike je postići:
Važno je razumjeti da prirodna potpuna simetrija uški nije uvijek moguća. Manje razlike između lijeve i desne strane normalne su i mogu postojati i nakon uspješne operacije.
Otoplastika se najčešće preporučuje pacijentima kojima odstojeće uši, njihov oblik ili asimetrija predstavljaju estetsku ili psihološku smetnju.
Najčešće indikacije za operaciju uključuju:
Odluka o operaciji donosi se nakon pregleda i individualne procjene anatomije uški, dobi pacijenta i njegovih očekivanja.
Odstojeće uši najčešće su posljedica individualne građe ušne hrskavice. Problem je obično prisutan od rođenja ili postaje izraženiji tijekom djetinjstva.
Najčešći anatomski uzroci uključuju:
Odstojeće uši nisu posljedica „lošeg držanja“ uške i nisu povezane s kvalitetom sluha.
Kod izraženog odstajanja trajna korekcija u odrasloj dobi ne može se postići trakama ili pritiskanjem uške. Kirurška otoplastika omogućuje trajno oblikovanje hrskavice i promjenu položaja uške.

Operacija odstojećih uški najčešće se izvodi kroz rez iza uške, u prirodnom području između uške i glave. Takav pristup omogućuje kirurgu pristup ušnoj hrskavici, dok je ožiljak nakon cijeljenja uglavnom skriven iza uške.
Tijekom operacije kirurg prilagođava tehniku anatomiji pojedinog pacijenta. Hrskavica se može oblikovati, modelirati i učvrstiti šavovima kako bi se stvorio ili naglasio prirodni nabor uške te smanjilo njezino odstajanje.
Ovisno o anatomiji, tijekom otoplastike može se:
Otoplastika se može izvoditi u lokalnoj ili općoj anesteziji, ovisno o dobi pacijenta, opsegu zahvata i individualnoj procjeni kirurga.
Otoplastika kod djece najčešće se razmatra u predškolskoj ili školskoj dobi, kada je uška dovoljno razvijena za korekciju i kada dijete može razumjeti i surađivati tijekom postoperativnog oporavka.
Kod djece se ne procjenjuje samo anatomski izgled uški. Važan je i psihološki aspekt. Ako odstojeće uši uzrokuju zadirkivanje, nelagodu, povlačenje ili smanjeno samopouzdanje, korekcija može pozitivno utjecati na djetetovo svakodnevno funkcioniranje.
Prije operacije uški kod djece roditeljima i djetetu potrebno je objasniti:
Cilj je dijete pripremiti za zahvat na miran i razumljiv način, bez stvaranja nepotrebnog straha.
Otoplastika kod odraslih najčešće se izvodi zbog dugotrajnog nezadovoljstva izgledom uški, izraženog odstajanja, asimetrije ili želje za skladnijim proporcijama lica.
Kod odraslih pacijenata očekivanja su najčešće jasno definirana, a suradnja tijekom postoperativnog oporavka jednostavnija. Ipak, kao i kod djece, cilj nije stvaranje potpuno identičnih uški, već postizanje što prirodnijeg i skladnijeg rezultata.
Dobar rezultat korekcije odstojećih uški nije potpuno neprimjetna uška, nego uška koja prirodno prati oblik glave i lica te ne privlači neželjenu pažnju.
Prije operacije uški potrebno je obaviti specijalistički pregled tijekom kojeg se procjenjuju oblik i položaj uški, razvijenost hrskavičnih nabora, stupanj odstajanja, simetrija i stanje kože.
Kirurg tijekom pregleda razgovara s pacijentom ili roditeljima o očekivanjima, mogućnostima zahvata i planu oporavka.
Prije otoplastike važno je:
Kod djece je korisno unaprijed pripremiti elastičnu traku koja se prema uputama kirurga može nositi nakon skidanja početnog zavoja.
Oporavak nakon otoplastike najčešće je dobro podnošljiv. U prvim danima mogu se pojaviti blaga bol, osjećaj zatezanja, osjetljivost, otok i manji podljevi.
Nakon operacije postavlja se zavoj koji štiti uške i pomaže održavanju njihovog novog položaja tijekom početnog cijeljenja.
Postoperativna njega uključuje:
Elastična traka posebno je važna tijekom spavanja jer štiti uške od slučajnog pritiska i pomaže njihovoj stabilizaciji tijekom cijeljenja.
Kod djece je potrebno dodatno paziti da ne skidaju traku i ne diraju područje operacije.
Otok se postupno smanjuje tijekom sljedećih tjedana, dok se konačan izgled uški procjenjuje nakon smirivanja otoka i sazrijevanja tkiva.
Nakon operacije potrebno je kontaktirati liječnika ako se pojave neuobičajeni ili izraženi simptomi, osobito:
Kontrolni pregledi važni su za praćenje cijeljenja i pravodobno prepoznavanje mogućih komplikacija poput hematoma ili infekcije.
Otoplastika je čest kirurški zahvat, ali kao i svaka operacija nosi određene rizike. Moguće komplikacije uključuju:
Rizik komplikacija smanjuje se pažljivim preoperativnim planiranjem, odgovarajućom kirurškom tehnikom i pridržavanjem uputa nakon operacije.
U Quality Medical Center otoplastiku planiramo individualno, prema anatomiji uški, dobi pacijenta, stupnju odstajanja i očekivanjima od zahvata.
Posebnu pažnju posvećujemo prirodnom izgledu uški, skladnom odnosu prema licu, diskretnom ožiljku i dugotrajnom rezultatu.
Obrada uključuje:
Cilj otoplastike u QMC-u nije samo smanjiti odstajanje uški, već postići prirodan, skladan i dugotrajan rezultat prilagođen licu i anatomiji svakog pacijenta.
Ne. Otoplastika mijenja oblik i položaj vanjske uške, ali ne utječe na sluh.
Rez se najčešće nalazi iza uške, u prirodnom naboru između uške i glave, pa je ožiljak nakon cijeljenja obično diskretan.
Nakon zahvata moguća je blaga do umjerena bol i osjećaj zatezanja, koji se najčešće dobro kontroliraju lijekovima protiv bolova.
Trajanje nošenja trake ovisi o uputi kirurga, ali se najčešće preporučuje u ranom oporavku, osobito tijekom spavanja.
Djelomični povrat odstajanja je moguć, ali pravilna kirurška tehnika i pridržavanje postoperativnih uputa značajno smanjuju taj rizik.
Povratak ovisi o oporavku i uputi liječnika. Važno je privremeno izbjegavati sport, naguravanje i aktivnosti kod kojih može doći do udarca ili povlačenja uške.
Može, ako je problem jednostran. Ipak, uvijek se procjenjuju obje uške kako bi se postigao što bolji sklad i simetrija.
MEDICINA
Endoskopija nosa i sinusa
Postoperativno praćenje i dugoročnu kontrolu bolesti
Doktori
Postovi
Centri