Intravenozna terapija omogućuje da se tekućina, elektroliti, vitamini ili drugi propisani pripravci daju izravno u venu. Time se zaobilazi probavni sustav, pa je primjena brza i potpuno kontrolirana. Upravo zato IV terapiju treba provoditi samo kada za nju postoji jasan medicinski razlog, u odgovarajućoj dozi i uz stručni nadzor.

Prije terapije liječnik procjenjuje simptome, bolesti, lijekove, alergije, prehranu i raspoložive laboratorijske nalaze. Prema indikaciji može preporučiti dodatne pretrage, osobito funkciju bubrega i jetre, krvnu sliku ili koncentraciju pojedinih elektrolita i vitamina. Sastav infuzije nije jednak za svakoga i ne određuje se samo prema željenom “paketu”.

IV nadoknada može biti korisna kod dokazane dehidracije, nemogućnosti dovoljnog unosa na usta ili laboratorijski potvrđenog manjka određenog nutrijenta kada oralna nadoknada nije moguća, nije dostatna ili se slabije apsorbira. Ne treba je predstavljati kao univerzalni postupak za “detoksikaciju”, jačanje imuniteta, mršavljenje, pomlađivanje ili liječenje umora bez prethodno utvrđenog uzroka. Kod zdrave osobe bez manjka nije dokazano da intravenski vitamini rutinski daju veću zdravstvenu korist od uravnotežene prehrane i, kada je potrebno, pravilno odabrane oralne nadoknade.

Terapiju primjenjuje medicinska sestra prema liječničkom nalogu. Tijekom postupka prati se opće stanje pacijenta i mjesto postavljanja venskog puta. Mogući rizici uključuju bol ili modricu na mjestu uboda, upalu vene, infekciju, alergijsku reakciju, poremećaj elektrolita i preopterećenje tekućinom. Rizik je veći kod bolesti srca ili bubrega te pri nepravilnim ili nepotrebno visokim dozama.

Jeste li znali? Veća koncentracija vitamina u krvi ne znači automatski i veću zdravstvenu korist. Važni su jasna indikacija, primjerena doza i sposobnost organizma da tvar sigurno iskoristi i izluči.