FESS, odnosno funkcionalna endoskopska sinusna kirurgija, suvremeni je kirurški zahvat kojim se kroz nos, bez vanjskih rezova na licu, liječe bolesti paranazalnih sinusa. Zahvat se izvodi pomoću rigidnih endoskopa i preciznih instrumenata, uz prikaz unutrašnjosti nosa i sinusa na ekranu.

Cilj FESS-a nije “odstraniti sinuse”, nego ponovno uspostaviti njihovu prirodnu ventilaciju i drenažu, ukloniti patološki promijenjeno tkivo i omogućiti bolji učinak lokalne terapije nakon operacije.

Važno je naglasiti da FESS nije prva terapija za svaku upalu sinusa. Operacija se preporučuje kod jasno definiranih stanja, najčešće kada dugotrajna i pravilno provedena medikamentozna terapija nije dovela do zadovoljavajućeg poboljšanja.

FESS dolazi u obzir kod pacijenata s bolestima nosa i sinusa kod kojih postoji trajna upala, opstrukcija prirodnih otvora sinusa ili anatomski čimbenici koji onemogućuju normalnu funkciju sinusa.

Najčešće indikacije uključuju:

• kronični rinosinusitis koji ne reagira na optimalnu terapiju
• kronični rinosinusitis s nosnim polipima
• ponavljajuće akutne upale sinusa
• mukokele sinusa
• odontogeni ili ijatrogeni sinusitis
• gljivične bolesti sinusa
• jednostrane kronične promjene sinusa koje zahtijevaju dodatnu obradu
• komplikacije sinusitisa u odabranim slučajevima
• potrebu za boljim pristupom sinusima radi dijagnostike ili liječenja

Kod dijela pacijenata FESS se izvodi kao samostalan zahvat, a kod drugih se kombinira sa septoplastikom, turbinoplastikom ili drugim funkcionalnim zahvatima nosa.

FESS se izvodi kroz nos, bez rezova na koži lica. Tijekom zahvata kirurg endoskopom prikazuje nosnu šupljinu, prirodne otvore sinusa i područja upalne ili anatomske opstrukcije.

Opseg operacije ovisi o bolesti i nalazu CT-a, a može uključivati:

• otvaranje maksilarnog sinusa
• operaciju etmoidnih sinusa
• otvaranje frontalnog sinusa
• otvaranje sfenoidnog sinusa
• uklanjanje nosnih polipa
• uklanjanje kronično upaljenog ili patološkog tkiva

Zahvat se izvodi u općoj anesteziji.

Osnovni ciljevi operacije su:

• uspostaviti ventilaciju i drenažu sinusa
• ukloniti polipe i patološki promijenjeno tkivo
• očuvati što više zdrave sluznice
• smanjiti učestalost pogoršanja bolesti
• omogućiti bolji prodor lokalne terapije u sinuse
• poboljšati disanje, osjet mirisa i kvalitetu života

FESS može značajno poboljšati simptome kroničnog rinosinusitisa, smanjiti začepljenost nosa, olakšati drenažu sekreta, poboljšati osjet mirisa i smanjiti učestalost infekcija.

Međutim, važno je razumjeti da FESS ne uklanja uvijek osnovnu sklonost upali. Kod bolesnika s alergijom, astmom, nosnim polipima ili aspirin-eksacerbiranom respiratornom bolešću, bolest može zahtijevati dugoročno medikamentozno liječenje i redovite kontrole i nakon operacije.

Zato se uspjeh FESS-a ne temelji samo na operaciji, nego i na pravilnoj postoperativnoj terapiji i praćenju.

Dobra priprema prije FESS-a važna je za sigurnost zahvata, smanjenje rizika komplikacija i bolji postoperativni rezultat.

Prije operacije pacijent prolazi detaljnu ORL obradu, koja najčešće uključuje endoskopiju nosa i CT paranazalnih sinusa. CT je posebno važan jer prikazuje anatomiju sinusa, opseg bolesti i odnos prema osjetljivim strukturama poput orbite i baze lubanje.

Prije zahvata posebno je važno:

• obavijestiti liječnika o svim lijekovima koje pacijent redovito uzima
• navesti alergije na lijekove i ranije reakcije na anesteziju
• obavijestiti liječnika o lijekovima koji utječu na zgrušavanje krvi
• ne uzimati aspirin, nesteroidne protuupalne lijekove i slične lijekove ako liječnik preporuči njihovu privremenu obustavu
• liječiti akutnu infekciju nosa, sinusa ili dišnih putova prije planirane operacije
• ne dolaziti na operaciju s temperaturom, akutnom prehladom ili aktivnom infekcijom bez prethodnog dogovora s liječnikom
• prestati pušiti ili barem značajno smanjiti pušenje prije zahvata
• redovito koristiti propisanu preoperativnu terapiju, ako je određena
• slijediti upute o postu prije opće anestezije
• dogovoriti pratnju nakon zahvata, osobito ako se operacija izvodi u dnevnoj kirurgiji

Kod pacijenata s nosnim polipima, astmom ili izraženom upalom, liječnik može preporučiti preoperativnu terapiju kortikosteroidima ili drugu pripremu kako bi se smanjio otok sluznice i olakšalo izvođenje zahvata.

Kod mnogih pacijenata kronične bolesti sinusa nisu izolirane. Često istodobno postoje devijacija nosnog septuma, hipertrofija donjih nosnih školjki, alergijski ili nealergijski rinitis i nosni polipi.

Zbog toga se FESS ponekad kombinira s:

• septoplastikom
• turbinoplastikom
• uklanjanjem nosnih polipa
• drugim funkcionalnim zahvatima nosa

Septoplastika može biti potrebna ako devijacija septuma otežava disanje ili kirurški pristup sinusima. Turbinoplastika se dodaje kada povećane donje nosne školjke značajno pridonose nosnoj opstrukciji.

Cilj kombiniranog zahvata je jednim operativnim postupkom riješiti više uzroka otežanog disanja i poboljšati dugoročni funkcionalni rezultat.

Postoperativna njega ključan je dio uspješnog liječenja nakon endoskopske sinusne kirurgije. Nakon zahvata sluznica nosa i sinusa prolazi kroz fazu cijeljenja, tijekom koje se mogu javiti otok, sukrvica, pojačano stvaranje sekreta i krastica.

Uobičajena postoperativna njega uključuje:

• redovito ispiranje nosa fiziološkom otopinom prema uputi liječnika
• izbjegavanje snažnog ispuhivanja nosa u ranom oporavku
• izbjegavanje jačeg fizičkog napora, saginjanja i dizanja tereta
• izbjegavanje sauna, vrućih kupki i alkohola u ranom oporavku
• uzimanje propisane terapije prema uputi
• redovite kontrolne preglede
• endoskopske toalete nosa prema potrebi
• nastavak lokalne protuupalne terapije kada je indicirana

Poboljšanje simptoma ne mora biti potpuno odmah nakon operacije. U prvim danima nos može biti začepljen zbog otoka i stvaranja krastica. Značajnije poboljšanje disanja i funkcije nosa razvija se postupno, tijekom nekoliko tjedana.

Posebno je važno ne uklanjati samostalno ugruške i kraste iz nosa. Postoperativne kontrole omogućuju sigurno čišćenje nosa, praćenje cijeljenja i sprječavanje stvaranja priraslica.

Nakon FESS-a potrebno je javiti se liječniku ako se pojavi:

• jače krvarenje koje ne prestaje
• visoka temperatura
• jaka glavobolja koja se pogoršava
• otok ili crvenilo oko oka
• smetnje vida
• bistar vodenast iscjedak iz nosa
• jaka bol koja se ne smiruje na propisanu terapiju
• neugodan miris sekreta uz pogoršanje općeg stanja

Iako su ozbiljne komplikacije rijetke, pravodobna kontrola važna je za sigurnost pacijenta.

FESS je siguran i često izvođen zahvat, ali kao i svaka operacija nosi određene rizike. Budući da su sinusi anatomski blizu orbite, baze lubanje i važnih krvnih žila, zahvat zahtijeva precizno planiranje i iskustvo kirurga.

Moguće komplikacije uključuju:

• krvarenje
• infekciju
• stvaranje priraslica u nosu
• ponovno suženje otvora sinusa
• recidiv nosnih polipa
• nepotpuno poboljšanje simptoma
• ozljedu orbite ili smetnje vida, iznimno rijetko
• curenje likvora, iznimno rijetko
• potrebu za dodatnim ili revizijskim zahvatom u odabranim slučajevima

Rizik komplikacija smanjuje se detaljnom predoperativnom obradom, analizom CT-a, preciznom kirurškom tehnikom i redovitim postoperativnim praćenjem.

U QMC-u FESS planiramo individualno, nakon detaljne procjene simptoma, endoskopskog nalaza i CT-a paranazalnih sinusa. Cilj nije samo operirati radiološki nalaz, nego prepoznati pacijente kod kojih će zahvat dovesti do stvarnog funkcionalnog poboljšanja.

Obrada uključuje:

• specijalistički ORL pregled
• endoskopiju nosa
• CT paranazalnih sinusa
• procjenu opsega kronične upale
• procjenu nosnih polipa
• procjenu devijacije septuma i donjih nosnih školjki
• alergološku obradu prema indikaciji
• planiranje opsega endoskopske operacije
• individualne preoperativne i postoperativne upute
• redovite postoperativne kontrole i toalete nosa

Kada je potrebno, FESS se kombinira sa septoplastikom ili turbinoplastikom kako bi se postigao najbolji mogući funkcionalni rezultat.

U QMC-u poseban naglasak stavljamo na preciznu dijagnostiku, minimalno invazivan pristup, očuvanje zdrave sluznice i jasno definirano postoperativno praćenje.