Otoplastika je kirurški zahvat kojim se korigira položaj i oblik uški, najčešće kod pacijenata s odstojećim uškama. Odstojeće uške najčešće nastaju zbog slabije razvijenog prirodnog nabora ušne hrskavice, povećane ušne školjke ili kombinacije oba čimbenika.

Iako odstojeće uške ne utječu na sluh i ne predstavljaju zdravstveni rizik, mogu biti značajan estetski i psihološki problem. Kod djece mogu dovesti do zadirkivanja i smanjenog samopouzdanja, dok se odrasli pacijenti najčešće odlučuju za zahvat zbog dugotrajnog nezadovoljstva izgledom uški.

Važno je naglasiti da cilj otoplastike nije neprirodno “prilijepiti” uške uz glavu, nego postići prirodan, skladan i simetričan izgled, uz očuvanje normalne anatomije uške.

Otoplastika dolazi u obzir kod pacijenata kod kojih položaj ili oblik uški uzrokuje estetsku smetnju, psihološku nelagodu ili izraženu asimetriju.

Najčešće indikacije uključuju:

• odstojeće uške
• slabije razvijen antihelikalni nabor
• povećanu ili naglašenu ušnu školjku
• asimetriju uški
• deformacije uške nakon ozljede
• nezadovoljavajući rezultat prethodnog zahvata
• želju za prirodnijim odnosom uške prema glavi

Kod djece se zahvat najčešće razmatra nakon što je uška gotovo potpuno razvijena. Odluka se donosi individualno, u dogovoru s roditeljima, djetetom i kirurgom.

Odstajanje uški najčešće je posljedica građe hrskavice, a ne “lošeg držanja” uške ili vanjskih utjecaja. Problem je obično prisutan od rođenja ili ranog djetinjstva.

Najčešći anatomski razlozi su:

• nedovoljno oblikovan prirodni nabor uške
• previše izražen središnji dio ušne školjke
• povećana udaljenost uške od glave
• asimetričan razvoj lijeve i desne uške

Upravo zbog toga se trajna korekcija ne može postići trakama, pritiskanjem ili vanjskim pomagalima u kasnijoj dobi, nego je kod izraženih oblika potrebno kirurško oblikovanje hrskavice.

Otoplastika se najčešće izvodi kroz rez smješten iza uške, u prirodnom naboru između uške i glave. Takav pristup omogućuje dobar prikaz hrskavice, a ožiljak je nakon cijeljenja obično diskretan i skriven iza uške.

Tijekom zahvata kirurg oblikuje ušnu hrskavicu, stvara ili naglašava prirodni nabor uške te po potrebi smanjuje udaljenost uške od glave. Ovisno o anatomiji, koriste se različite tehnike šivanja, modeliranja ili djelomičnog oslobađanja hrskavice.

Osnovni ciljevi operacije su:

• smanjiti odstajanje uški
• oblikovati prirodan nabor uške
• postići što bolju simetriju
• očuvati prirodan izgled i konturu uške
• smjestiti ožiljak u diskretno područje iza uške
• postići stabilan i dugotrajan rezultat

Zahvat se može izvoditi u lokalnoj ili općoj anesteziji, ovisno o dobi pacijenta, opsegu zahvata i individualnom dogovoru.

Otoplastika se kod djece najčešće izvodi u predškolskoj ili školskoj dobi, kada je uška dovoljno razvijena i kada dijete može surađivati u postoperativnom oporavku.

Kod djece je važno uzeti u obzir ne samo anatomski nalaz, nego i psihološki aspekt. Ako odstajuće uške uzrokuju zadirkivanje, nelagodu ili povlačenje djeteta, korekcija može imati značajan pozitivan učinak na samopouzdanje.

Prije zahvata potrebno je roditeljima i djetetu jasno objasniti:

• kako izgleda operacija
• koliko traje oporavak
• zašto je važno nošenje zavoja ili trake
• koje aktivnosti treba privremeno izbjegavati
• kakav se rezultat realno može očekivati

Cilj je da dijete u zahvat uđe mirno, pripremljeno i bez nepotrebnog straha.

Kod odraslih pacijenata otoplastika se najčešće izvodi zbog dugotrajnog estetskog nezadovoljstva, želje za manje uočljivim uškama ili korekcije asimetrije.

Prednost zahvata kod odraslih je lakša suradnja u postoperativnoj njezi i jasnije definirana očekivanja. Ipak, kao i kod djece, važno je naglasiti da potpuna simetrija uški nije uvijek moguća, jer prirodno postoje razlike između lijeve i desne strane lica.

Dobar rezultat otoplastike nije potpuno neprimjetna uška, nego uška koja izgleda prirodno, skladno i ne privlači neželjenu pažnju.

Dobra priprema prije otoplastike važna je za sigurnost zahvata, uredno cijeljenje i dobar estetski rezultat.

Prije operacije potrebno je učiniti pregled tijekom kojeg se procjenjuju položaj uški, razvijenost hrskavičnih nabora, stupanj odstajanja, simetrija i kvaliteta kože. Kirurg s pacijentom ili roditeljima razgovara o očekivanjima i objašnjava realne mogućnosti zahvata.

Prije zahvata posebno je važno:

• obavijestiti liječnika o svim lijekovima koje pacijent redovito uzima
• navesti alergije na lijekove i ranije reakcije na anesteziju
• obavijestiti liječnika o sklonosti krvarenju ili poremećajima zgrušavanja
• ne uzimati aspirin, nesteroidne protuupalne lijekove i slične lijekove ako liječnik preporuči njihovu privremenu obustavu
• ne dolaziti na zahvat s temperaturom, akutnom infekcijom ili upalom kože u području uške
• oprati kosu prije zahvata prema uputi liječnika
• izbjegavati lakove, gelove i druge preparate za kosu na dan zahvata
• slijediti upute o postu ako se zahvat izvodi u općoj anesteziji
• dogovoriti pratnju nakon zahvata

Kod djece je korisno unaprijed pripremiti elastičnu traku koja će se nositi nakon skidanja početnog zavoja, prema uputi kirurga.

Oporavak nakon otoplastike najčešće je dobro podnošljiv. Prvih dana očekivani su blaga bol, osjećaj zatezanja, osjetljivost uški, otok i manji podljevi. Nakon zahvata postavlja se zavoj koji štiti uške i održava njihov novi položaj.

Postoperativna njega uključuje:

• nošenje zavoja prema uputi liječnika
• nakon skidanja zavoja nošenje elastične trake, osobito noću
• izbjegavanje spavanja na boku u ranom oporavku
• izbjegavanje pritiska, savijanja ili povlačenja uški
• izbjegavanje sporta i aktivnosti kod kojih može doći do udarca u ušku
• održavanje rane čistom i suhom prema uputi
• uzimanje propisane terapije protiv bolova
• redovite kontrolne preglede

Elastična traka važna je jer štiti uške tijekom cijeljenja, osobito za vrijeme spavanja. Kod djece je potrebno posebno paziti da ne skidaju traku i ne diraju uške tijekom ranog oporavka.

Otok se postupno smanjuje tijekom nekoliko tjedana. Konačni izgled procjenjuje se nakon smirivanja otoka i sazrijevanja tkiva.

Nakon otoplastike potrebno je javiti se liječniku ako se pojavi:

• jaka bol koja se ne smiruje na propisanu terapiju
• naglo povećanje otoka jedne uške
• krvarenje kroz zavoj
• visoka temperatura
• crvenilo, toplina ili iscjedak iz rane
• neugodan miris iz područja zavoja
• nagla promjena položaja uške
• ozljeda ili udarac u ušku tijekom oporavka

Redovite kontrole važne su za praćenje cijeljenja, pravodobno prepoznavanje hematoma ili infekcije te održavanje stabilnog postoperativnog rezultata.

Otoplastika je siguran i često izvođen zahvat, ali kao i svaka operacija nosi određene rizike.

Moguće komplikacije uključuju:

• krvarenje ili hematom
• infekciju
• produljeni otok
• bolnost ili osjetljivost uške
• vidljiviji ožiljak iza uške
• asimetriju uški
• nepravilnosti konture hrskavice
• djelomični povrat odstajanja
• potrebu za korektivnim zahvatom u rijetkim slučajevima

Rizik komplikacija smanjuje se pravilnim planiranjem, preciznom kirurškom tehnikom i pridržavanjem postoperativnih uputa, osobito nošenjem zavoja i trake.

U QMC-u otoplastiku planiramo individualno, prema anatomiji uške, dobi pacijenta, stupnju odstajanja i očekivanjima od zahvata. Poseban naglasak stavljamo na prirodan izgled, diskretan ožiljak i stabilan rezultat.

Obrada uključuje:

• specijalistički ORL pregled
• procjenu oblika, položaja i simetrije uški
• analizu hrskavičnih struktura
• procjenu stupnja odstajanja
• razgovor o očekivanjima i realnim mogućnostima zahvata
• odabir najprikladnije kirurške tehnike
• individualne preoperativne upute
• jasno definiranu postoperativnu njegu
• redovite kontrole tijekom cijeljenja

Cilj otoplastike u QMC-u nije samo smanjiti odstajanje uški, nego postići prirodan, skladan i dugotrajan rezultat koji odgovara licu pacijenta.