Akutni tonzilitis, poznat i kao angina, jedna je od najčešćih upalnih bolesti gornjih dišnih putova. Najčešće se javlja u djece školske dobi i mlađih odraslih, ali može zahvatiti i starije. Upala može biti virusna (adenovirusi, enterovirusi, Epstein-Barr virus) ili bakterijska, pri čemu je najvažniji uzročnik Streptococcus pyogenes (beta-hemolitički streptokok grupe A).

Simptomi se razvijaju naglo i uključuju:

• jaku bol u grlu i otežano gutanje
• povišenu tjelesnu temperaturu
• crvenilo i otok nepčanih tonzila
• gnojne naslage ili čepove na tonzilama (osobito kod bakterijskih infekcija)
• uvećane i bolne limfne čvorove vrata
• opću slabost, glavobolju i bolove u mišićima.

Kod virusnih infekcija često su prisutni i kašalj, curenje nosa ili konjunktivitis, dok bakterijske angine obično imaju izraženije lokalne simptome bez znakova prehlade.

U QMC-u koristimo sljedeće metode:

• Klinički pregled – temelj dijagnoze, uključujući procjenu ždrijela i limfnih čvorova
• Bris ždrijela / brzi streptotest – razlikuje bakterijsku od virusne infekcije
• Laboratorijski nalazi – CRP i leukociti pomažu u procjeni težine i prirode infekcije

• Virusne angine: simptomatsko liječenje (analgetici, antipiretici, hidracija, odmor).
• Bakterijske angine: ciljano liječenje antibioticima nakon potvrde streptokoka, najčešće penicilinima ili alternativama kod alergija (makrolidi, cefalosporini).
• Opća terapija: redovita analgezija, dovoljan unos tekućine i lagana prehrana.
• Kirurška terapija – tonzilektomija – u slučaju ponavljajućih gnojnih upala

Neliječene ili teže bakterijske angine mogu dovesti do:

• peritonzilarnog apscesa
• parafaringealnog i retrofaringealnog apscesa
• reumatske groznice
• poststreptokoknog glomerulonefritisa
• širenja infekcije u susjedne regije vrata i prsišta

Rano prepoznavanje i ispravno liječenje angine sprječava širenje infekcije, smanjuje rizik komplikacija i olakšava simptome. Antibiotici se trebaju koristiti samo kada postoji jasna indikacija, čime se izbjegava razvoj antimikrobne rezistencije.